Gospodarski rast kao cilj rijetko se kritički preispituje. Političari i ekonomisti polaze od toga da zdravo gospodarstvo mora rasti, kao i zdrava poduzeća.

Ali, za razliku od uobičajenih očekivanja, postoje i poduzeća koja se svjesno odlučuju za drukčije poslovne modele, bez velikoga rasta. Ona imaju puno toga zajedničkoga, bez obzira radilo se o proizvođačima namještaja, ponuđačima IT-usluga ili proizvođačima piva. Ona nade polažu u kvalitetu, dugotrajne proizvode i prisne odnose s klijentima i partnerskim poduzećima. Neka se, osim toga, odlučuju za ekološki održivu proizvodnju. Druga opet žele promijeniti okvirne uvjete koji danas karakteriziraju naš način privređivanja.

Pokazati kako može ići

Institut za ekološko-gospodarska istraživanja IÖW u Berlinu za svoj projekt "Postwachstumspioniere" (Pioniri gospodarenja poslije rasta) izabrao je jedanaest primjera koji pokazuju kako stvari mogu funkcionirati.

Tvrtke su vrlo stabilne i odlikuje ih, osim toga, osobito ugodno ozračje u poduzeću.

Pivovara Neumarkter Lammsbräu, koja se nalazi u blizini Nürnberga, u međuvremenu zapošljava 110 ljudi. Na tržištu koje se sve više oslanja na rast i istiskivanje konkurencije ovo poduzeće je svoje kupce uspjelo uvjeriti da pivo od organski uzgojenih sastojaka u vlastitoj regiji ima svoju cijenu. To koristi ne samo pivovari i njezinim zaposlenicima nego i lokalnim poljoprivrednicima, koji su se prebacili na organsku proizvodnju kako bi mogli svoje proizvode prodavati pivovari Lammsbräu.

Sličan koncept ima proizvođač namještaja Möbelmacher GmbH iz Kirchensittenbacha na jugoistoku Njemačke. Kao klasična zanatska radionica ova stolarska radionica nije, istina, podvrgnuta pritisku rasta, ali ona se svojim proizvodima po mjeri i narudžbi, proizvedenim od regionalnog drveta, svjesno suprotstavila globalnim lancima i masovnoj proizvodnji. Po navodima Herwiga Danzera, jednog od suosnivača tvrtke, njihov namještaj čak nije skuplji od namještaja slične kvalitete iz masovne proizvodnje. Proizvodnja je samo kompliciranija jer oni ne dobivaju gotove daske, nego drvene trupce iz okolnih šuma. Posebnost je i u tomu što se namještaj koncipira skupa s kupcima.

Dugoročna stabilnost i otpornost na krize

Takvi poslovni modeli zahtijevaju puno kreativnosti i hrabrosti. Ali, ako su uspješni, oni imaju jednu bitnu prednost. Oni su često osobito otporni na krizu, s obzirom da ta poduzeća jako moraju paziti na stvaranje stabilnih struktura, umjesto da ekspandiraju.

Proizvodi visoke kvalitete i trajnosti rijetko se bacaju i zamjenjuju novim.

S time ove tvrtke postupaju kreativno, kaže Daniel Deimling koji je u sklopu svoje doktorske disertacije na Sveučilištu u Kasselu istraživao ovu temu. Jedno od poduzeća koja je istraživao s vremenom je preraslo iz proizvođača u ponuđača usluga vezanih uz te proizvode. "Oni su ranije proizvodili dugotrajne uporabne predmete, a danas uglavnom žive od preuređivanja svojih proizvoda", kaže Deimling. "Poduzetnica je rekla da ta usluga ostaje stabilna i u kriznim vremenima, jer je puno jeftinije stvari preurediti nego kupiti nove."

Poduzeća koja utiru put

Produženje vremena korištenja umjesto nove proizvodnje, to je tema koja igra važnu ulogu i u raspravi o okretanju čitavoga gospodarstva od nužde rasta. S jedne strane dosadašnji gospodarski model dolazi do granica ekološki prihvatljivoga. S druge strane, upitno je mogu li Njemačka i Europa uopće ostvarivati trajno visoke stope rasta. Pioniri "vremena poslije rasta" su zato preteče u potrazi modela koji su ekološki održivi i istovremeno mogu opstati u gospodarstvu koje ne raste ili se čak smanjuje.

"Poduzeća bi trebala ići naprijed i pokazati da može i drukčije, da je moguće gospodariti u skladu s ekološkim i društvenim granicama", kaže ekološki ekonomist Dirk Posse, koji se na Sveučilištu u Oldenburgu bavio temom društva poslije gospodarskog rasta. Njihov primjer bi mogao ohrabriti i politiku da "donese pravila i zakone koji će sve prisiliti da tako gospodare".

Rast na drugi način

Prije nego što ovi primjeri budu mogli izazvati opću promjenu razmišljanja oni moraju postati brojniji. Zato mnoge od ovih poduzeća muči pitanje, kako da izađu iz svojih malih niša. Jer, na kraju krajeva ona žele promijeniti tržišta i stvoriti održivu ponudu. Jedna mogućnost je "vrlo svjesno upravljani vlastiti rast", kaže Heike Mewes s Instituta za ekološko-gospodarska istraživanja. Druga je mogućnost suradnja s istomišljenicima, "tako da oni potaknu druge da razvijaju slične poslovne modele i da ih podupru bilo novcem, bilo savjetom". Čini se, dakle, da ni ova poduzeća ne mogu funkcionirati potpuno bez rasta.

Sama poduzeća, u tomu se znanstvenici slažu, ne mogu dovesti do veće društvene promjene prema održivosti. Za to je potrebna promjena glavnih gospodarskih i političkih smjernica. "Poduzetništvo znači zapravo rast, a tko ne raste taj zapravo nije pravi poduzetnik", kaže Heike Mewes. Tek kad se promijeni poimanje u društvu, može se smanjiti pritisak na poduzeća da rastu. A od toga bi profitirala i sasvim obična mala i srednja poduzeća, smatra Mewes.