Prije nego što je počelo četvrtfinale naslušao sam raznih šala o igri Nizozemske i Rusije. Ljudi s malo otrovnijim jezikom  kazali su kako bi se subotnji meč trebao zvati Nizozemska protiv Nigdjezemske. Rusija se nikada prije nije plasirala u četvrtfinale, a kamoli u polufinale. No, ja nisam bio toliko pesimističan, osobito nakon razgovora s Jeroenom Haverkortom i Marijom van ‘t Hoog iz nizozemskog Metroa. Zaista sam se iznenadio kada sam shvatio da Rusija za njih nije toliko slaba koliko sam mislio. Zato smo, kada je Rusija potukla Švedsku, bili sretni. Shvatili smo da više ništa ne možemo učiniti.

Još uvijek ne znam što se dogodilo. Je li Rusija toliko jaka ili je Nizozemska toliko slaba?
Ruski navijači od svojih su igrača tražili samo jedno: nemojte da se zbog vas crvenimo u licu. To su im igrači ispunili. Rusi su zadovoljni načinom na koji igra njihova ekipa...

HRVATSKAIspadanje Hrvatske je najveći gubitak Europskog prvenstva. Bilićevi momci su partijom na Wembleyju otvorili Rusima vrata Austrije i tada je cijela Europa uvijedjela čist duh nogometa. 

Zapravo... ovaj vikend nije za nas bio toliko dobar kao što biste mogli pomisliti. Hrvatska je izgubila od Turske. Bila je to velika tragedija za Ruse, vjerujte mi. Kada su nam Bilićevi momci otvorili vrata Austrije, cijela Europa je uvidjela čist duh nogometa. Odlazak Hrvatske je dosad najveći gubitak za Euro. Tu sam utakmicu gledao s prijateljima u baru, vrata do turskog veleposlanstva. Pokušali smo pjevati hrvatsku himnu prije utakmice: Lijepa naša domovino, O junačka zemljo mila…

I plakali smo nakog turske pobjede. Svi koji su bili sretni - bili su Turci. Za nas je to bio gorak osjećaj.

Utakmica između Rusije i Nizozemske obećavala je nove suze. Nakon prvog poluvremena osjećali smo se mnogo bolje. Nakon drugog bojali smo se Nistelrooya. Nakon posljednjeg zvižduka shvatili smo što to znači biti sretan. Sreća sa suzama u očima - to je najbolji opis. A kada su nakon utakmice ljudi napunili ulice svih gradova od Vladivostoka do Kaliningrada, u rukama su imali dvije zastave - rusku i hrvatsku. Nismo mogli pomoći Hrvatima u igri protiv Turaka. Sada, sve što možemo učiniti za Bilićevu ekipa je srediti Turke u finalu.

Vjerujte mi dragi Europljani. Ni meni, niti bilo kome drugom u Rusiji nije stalo do naših budućih protivnika. Italija, Španjolska, vrag... Ništa nas ne brine. Guus Hiddink je rekao prije Eura: kvalificiranje na prvenstvo je uspjeh. Nešto više je postignuće. Postigli smo. Mi smo jedan od četiri najbolja tima u Europi. Vi možete dokazati suprotno do 29. lipnja. Ili čekajte još četiri godine.