O bankama i bankarskom su lobiju ispisane tisuće i tisuće stranica, koje s većim ili manjim uspjehom rastavljaju svjetski poredak i način na koji funkcionira naša mala planeta. Unatoč tomu što banke nikada nisu imale goru reputaciju nego što to imaju danas, većina ljudi potpuno je nesvjesna jednog stoljetnog problema, koji je među vijestima o krizi i recesiji potpuno pao u drugi plan. Te iste banke koje smo spašavali državnim novcem već nas desetljećima, na jedan iznimno sustavan i perfidan način, polako ali sigurno osiromašuju kontrolirajući cijene hrane. World Development Movement donosi detaljan pregled i objašnjenje načina na koji to rade, a mi vam prenosimo najzanimljivije dijelove.

1. PROBLEM

Nije nikakva tajna da banke i brojne druge financijske ustanove koje se bave špekulativnim kapitalom već desetljećima ulažu astronomske svote novaca u „klađenje" na cijene hrane diljem svijeta, što dovodi do neprestanih, a ponekad i dramatičnih skokova i padova u cijeni hrane na svjetskom tržištu. Logično, ulagačima ovakvo klađenje može donijeti, a vrlo često i donosi, ogromne profite. Nažalost po nas ostale, tzv. krajnje kupce u tim dugim proizvodno-distribucijsko-prodajnim lancima, „igranje" s cijenama osnovnih prehrambenih namirnica, poput pšenice i kukuruza, dovodi milijune ljudi svake godine na rub gladi, a mnoge odvodi i preko tog ruba, produbljujući ionako ogromnu razliku između onih koji imaju i onih koji nemaju.

Kako funkcionira ta špekulacija?

Glavni krivac za ovakav način poslovanja u proizvodnji hrane su tzv. terminski ili budući ugovori, čija je prvotna namjera bila zaštita farmera i proizvođača. Naime, terminskim se ugovorom farmer osigurava da će svoje buduće proizvode prodavati po određenoj, zagarantiranoj cijeni. Nažalost, u ovaj su se posao ubrzo ubacili i investitori bez ikakve povezanosti s proizvodnjom hrane, uvidjevši u tome sigurnu mogućnost zarade. Cijela je situacija ubrzo okrenuta protiv samih proizvođača, koji su danas prisiljeni te ugovore prodavati špekulantima po niskim cijenama, kako bi ovi mogli uživati visoke profite.

Na koji način sve to utječe na cijenu hrane?

Kao i na svaku drugu robu na tržištu, i na hranu utječu zakoni ponude i potražnje, kao i cijeli niz drugih faktora, poput cijene energenata. Ipak, niti jedan od tih „standardnih" ekonomskih faktora ne može objasniti tako nagle promjene u cijeni hrane, kakve viđamo posljednjih desetljeća, a posebice zadnjih 10 godina. Upravo su financijski špekulanti koji su se ubacili u tržište hrane glavni krivci za takvo stanje na tržištu, budući da svojim nerealno visokim očekivanjima cijena, bez obzira na realno stanje na tržištu, utječu i na to da cijene „buduće" hrane budu nerealno visoke. Nažalost, kad cijene buduće hrane krenu gore, u stopu ih prate i cijene u sadašnjosti, budući da prodavači se hrane ravnaju upravo prema budućoj cijeni kako bi odredili koliko im sadašnja hrana vrijedi.

Želite li čvrste podatke? Cijena se hrane na svjetskom tržištu udvostručila između 2002. i 2011. godine, a udio špekulativnog kapitala na tržištu proizvodnje hrane popeo se sa 55 na 126 milijardi dolara u zadnje 3 godine.

2. UTJECAJ

Prosječni građanin u Hrvatskoj najveći dio svog mjesečnog budžeta troši upravo na prehranu, što je slučaj i s velikom većinom drugih zemalja u razvoju, a ovaj je trend još izraženiji u tzv. zemljama Trećeg svijeta. Štoviše, prosječno kućanstvo razvijenih zemalja troši oko 13% prihoda na hranu, dok je taj postotak u najsiromašnijim zemljama vrtoglavih 70%.

UN-ova agencija za hranu i poljoprivredu, FAO, procjenjuje da je u prvih 6 mjeseci ove godine više od 44 milijuna ljudi osiromašilo ispod granice ljudskog dostojanstva zbog povećanja cijena hrane.

Kako se ovo konkretno odražava na siromašne?

Pritisnuti visokim cijenama osnovnih namirnica, siromašni si ljudi više ne mogu priuštiti bilo kakve „luksuzne" namirnice, poput raznovrsnog voća, povrća, mesa te mliječnih proizvoda, budući da je i njima razmjerno porasla cijena.

Isto tako, neimaština najteže pada ženama kad su zemlje u razvoju u pitanju, koje su prisiljene zapostavljati kućanstva i djecu te raditi loše plaćene poslove s katastrofalnim radnim uvjetima, a mnogima je prostitucija jedini način da namaknu dodatne novce.

Osiromašene obitelji prisiljene su prodavati „obiteljsko srebro", često upravo one stvari koje ih hrane, poput poljoprivrednih imanja i stoke, a svojoj djeci više ne mogu priuštiti bolje obrazovanje niti primjerenu zdravstvenu zaštitu.

Zaključno, u svijetu je trenutno kronično pothranjena svaka sedma osoba, dok je u Africi to svaka treća, a na rogu Afrike, najsiromašnijem dijelu na svijetu, izgladnjelo je gotovo 50% ljudi.

3. RJEŠENJE

Banke i njihov način poslovanja zadnjih desetljeća često se spominju kao glavni krivci za financijsko i gospodarsko stanje u kojemu se trenutno nalazi čitav zapadni svijet. Nažalost, problem gladi u svijetu puno je dublji od trenutne financijske krize i vrlo je izgledno da će, kad jednog dana financijska kriza prestane, problem gladi ostati itekako prisutan u velikom dijelu svijeta. Od iznimne je važnosti da države i njihove vlade konačno shvate da ih je narod izabrao na to mjesto da rade u njihovu korist, a da ne stvaraju isključivo legalni i gospodarski okvir za bogaćenje 0.01% super bogatih ljudi na Zemlji. Na kraju krajeva, činjenica da na svijetu nikada nije bilo više gladnih i siromašnih nego je to slučaj u 21. stoljeću vrlo je porazna sama po sebi. Nadajmo se da će budućnost iznjedriti neke nove ljude i ideje te da će se moć konačno vratiti u ruke naroda, kojem i pripada. Držimo palčeve da tada neće biti prekasno.