« Život
objavljeno prije 13 godina i 10 mjeseci
ŽIVOTNA ODLUKA

Nereligiozni liječnici skloniji su ubrzavanju smrti pacijenata

U slučajevima neizlječivih bolesti i medicinskih stanja religiozni liječnici oklijevaju razgovarati s pacijentima o postupku okončanja života

Fotografija vijesti
Fotografija vijesti (Shutterstock)
Više o

pacijenti

,

agnostik

,

liječnik

,

doktor

,

Jakuševec

Liječnici koji su ateisti ili agnostici dva puta su skloniji donošenju odluka koje mogu okončati život terminalno, odnosno smrtno bolesnih pacijenata u usporedbi s liječnicima koji su iznimno religiozni, tvrdi novo istraživanje iz Velike Britanije. Istraživanje je proveo dr. Clive Seale iz Škole za medicinu i zubarstvo Barts and The London nad 3,700 liječnika diljem Velike Britanije od kojih je njih 2,923 opisalo kako se brinulo za pacijente kojima nije bilo spasa.

Među liječnicima je bilo neurologa, specijalista za treću dob i palijativnu medicine te obiteljski liječnici. Oni koji su se opisivali kao ekstremno ili iznimno nereligioznima gotovo su dva puta češće donosili odluke koji su potencijalno ubrzavale smrt pacijenata, na primjer, redovitim davanjem teških sedativa. Kako bi osigurao da liječnici djeluju u skladu s željama pacijenata, Seale je naveo da bi "nereligiozni pacijentima trebali priznati svoje predilekcije." Seale je uočio da religiozni liječnici pacijentima rjeđe spominju opciju tretmana koji ubrzavaju okončavanje života. Konkretno u Velikoj Britaniji liječnicima nije dopušteno da im religiozna uvjerenja na bilo koji način ometaju postupak liječenja pacijenata.

Najvažnije je što pacijent želi i liječnici prema njemu moraju ophoditi s poštovanjem i cijeniti njegovo dostojanstvo, napominje Seale. Isto tako, kada pacijenti nisu u stanju iznijeti svoje želje liječnici ne smiju djelovati na tenelju vlastitih vrijednosti već moraju "na bilo koji način povećati mogućnost pacijentu da izrazi svoju odluku o daljnjem nastavku liječenja". Istraživanje je financiralo Britansko Nacionalno vijeće za palijativnu skrb, a objavljeno je u Časopisu za medicinsku etiku (Journal of Medical Ethics).

29.08.2010. 10:35:00
Novi komentar
nužno
nužno