45 udruga Mreže za zaštitu životinja upozorava da se Zakon o zaštiti životinja iz listopada 2017. godine i dalje ne provodi u velikome dijelu Hrvatske. Postoji više prepreka u provođenju Zakona, ali najveća je potpuna inertnost velikoga dijela jedinica lokalne samouprave i čekanje da problem riješi netko drugi. Tako više od pola lokalnih zajednica u Hrvatskoj nije donijelo Odluku o načinu i uvjetima držanja kućnih ljubimaca koja bi bila usklađena sa Zakonom o zaštiti životinja, mnoge nemaju ugovor sa skloništem o skupljanju napuštenih i izgubljenih životinja, a najveći problem i golema prepreka provođenju Zakona je ta što su se gradovi i općine potpuno oglušili na zakonsku odredbu o provođenju kontrole mikročipiranja pasa, što su bile dužne učiniti do 30. lipnja 2018. godine.

Udruge okupljene u Mreži za zaštitu životinja svakodnevno se, u cijeloj Hrvatskoj, bore s ogromnim i stalnim priljevom napuštenih i izgubljenih životinja, prije svega štenaca i mačića koji dolaze od nekastriranih skrbničkih pasa i mačaka, ali i velikim brojem odraslih pasa i mačaka. Udruge za zaštitu životinja su neprofitne i volonterske organizacije koje nemaju stalne izvore financiranja i koje ovise, prije svega, o donacijama, no često se događa da one preuzimaju brigu o napuštenim, izgubljenim i ranjenim životinjama umjesto lokalnih zajednica čija je to zakonska obaveza još od 2006. godine.

Mnogi gradovi i općine nemaju riješeno zbrinjavanje napuštenih i ranjenih životinja, nisu proveli kontrolu mikročipiranja svih pasa i nisu propisali trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja pasa i mačaka, iako ovo zadnje ne traži financijske izdatke, a može donijeti konkretne uštede. Izbjegavaju i obavezu educiranja stanovništva i oglašavanja pasa te ne provode programe udomljavanja.

Sraman je podatak da u Republici Hrvatskoj još uvijek postoje tri županije koje nemaju nijedno sklonište na svojemu području, a to su: Ličko-senjska, Brodsko-posavska i Dubrovačko-neretvanska županija. Zakonski rok za osnivanje skloništa bio je 1. siječnja 2019. godine. Također, mnoga koncesijska skloništa ne oglašavaju pse koji se nalaze u njima te građani ne mogu doći u sklonište pogledati pse za udomljenje, iako Zakon propisuje da su skloništa dužna oglašavati životinje i aktivno im tražiti udomitelje. Skloništa u privatnom vlasništvu, s malim smještajnim kapacitetima, sklapaju ugovore izvan svake kontrole s velikim brojem jedinica lokalne samouprave, iako je jasno da ne mogu pružiti uslugu zbog ograničena broja mjesta u skloništima i brojnosti pasa koji se nalaze na ulici i koje treba smjestiti. 

Ignoriranje provedbe Zakona o zaštiti životinja još je iritantnije kada se sagledaju mnogi dobri primjeri lokalnih zajednica koje pokazuju da se itekako sve može napraviti i da opravdanja nema. Da problem nije ni u financiranju pokazuje primjer Dubrovnika koji nije napravio gotovo ništa vezano za provedbu Zakona o zaštiti životinja za razliku od nekih lokalnih zajednica koje su, unatoč nezavidnoj financijskoj situaciji, napravile i više nego što im Zakon nalaže i pruža. Primjerice, grad Županja sufinancira trajnu sterilizaciju pasa i mačaka, kao i grad Solin; grad Čakovec proveo je kontrolu mikročipiranja pasa i propisao trajnu sterilizaciju koju aktivno provodi; grad Zagreb, kao najveći grad u Hrvatskoj u kojemu živi četvrtina stanovnika, gradskom Odlukom propisao je trajnu sterilizaciju kao obavezan način kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca, kao i drugi gradovi i općine poput Duge Rese, Slatine, Jasenice...

Dobre primjere daju lokalne zajednice koje zbrinjavaju napuštene i ranjene životinje, redovito distribuiraju letke u sva kućanstva, postavljaju jumbo plakate, koriste lokalne medije za oglašavanje životinja, pozivaju na udomljavanje umjesto kupnje, organiziraju informativne štandove i na druge načine educiraju stanovništvo i upozoravaju na zakonske obaveze skrbnika pasa i mačaka te rade na brzom protoku životinja kroz sklonište koje skrbi za životinje s njihova područja. Dobri primjeri obišli su sva svoja kućanstva kako bi se uvjerili da su svi psi označeni mikročipom te su propisali trajnu sterilizaciju kao kontrolu razmnožavanja pasa i mačaka, uz evidentirane izuzetke. Nisu stali na tome, već i daju nagrade za udomljavanje životinja te sufinanciraju kastraciju kućnih ljubimaca svjesni da će im se uloženi novac višestruko vratiti te da je važno raditi na rješavanju uzroka problema.

Vrijeme je da lokalne zajednice preispitaju što su napravile vezano za provedbu Zakona o zaštiti životinja u prošloj godini i jesu li svoju obaveze prebacile na gradove i općine koji, i neovisno o Zakonu o zaštiti životinja, već godinama rade na rješavanju problema koje stvaraju neodgovorni skrbnici.

Vrijeme je i da, prije svih, reagiraju resorno ministarstvo i veterinarska inspekcija te da napokon počnu kažnjavati one koji ignoriraju svoje Zakonom propisane obaveze i koji nisu napravili ništa od onoga što su bili dužni u 2018. godini.