Lukša Obradović, slikar i suvremeni dubrovački likovni umjetnik autor je cijelog niza slika, ulja i akrila, na platnu i papiru, posvećenih jednom, doista poznatom motivu, motivu Grada, posvećeno Dubrovniku, motivu, koji je doista nepotrošiv i što uranjamo više u njega, dubina mu je sve neizmjernija.

Lukša Obradović slika, portretira, bilježi poznate motive, stare sačuvane arhitekture, lik Sv. Vlaha, tajnovite ulice, zidine, crkve, likove koji promiču u polutami ili se okupljaju u sjenama, more koje je okružilo grad, finim ,odmjerenim odabirom boja, suptilnom, nenametljivom gestom.

Obradovićevo slikarstvo zauzima posebno mjesto u domaćoj aktualnoj likovnoj produkciji, prepoznatljivo je i po motivima i po izvedbi jer umjetnik slika vrlo osjećajno, njegove su slike tihe, nečujne, Grad je presvučen nježnim kolorom, zaštićen od svega za sva vremena, njegov je Grad središte svijeta, neponovljiv i jedinstven.

Specifičnim kolorom slikar bilježi svoja sjećanja, ponekad cjelovita, ponekad samo fragmente, koristeći detalje ili pak cjeline pojedinih arhitektonskih i povijesnih zdanja,zanimljiva poluskrivena lica intrigantnog ponašanja, uspavano more, mnoštvo prikaza sveca u seriji kreacija, koje bilježe jedno vrijeme govoreći o drugom i prošlom ali i budućem.

Obradovićev opus je velik, ali na žalost i razasut na raznim stranama, unatoč kontinuirana i predana rada, tako da bi bilo dosta teško složiti kvalitetan odabir iz cjelovitog opusa i prikazati ga na jednoj izložbi uz kritičke tekstove jer tek tada bi takva izložba pružila koliko toliko dobar uvid u djelo dubrovačkog slikara.

I danas Obradović ustrajno slika u svom neprikladnom dubrovačkom atelijeru, ometan bolešću, stvarajući iz slike u sliku snažan, kompleksan opus.