Dubrovčanin Teo Trostman suvremeni je hrvatski likovni umjetnik i umjetnički fotograf iznimnog nadahnuća.

Teo je autor zanimljivog opusa, kao svjedok svoga vremena bilježi dojmove iz neposrednog okruženja, nastojeći svojim uspjelim fotografijama sačuvati sjećanje na prirodu i arhitekt

Teo Trostmann posebice ističe:"Uvijek me prvenstveno zanimalo slikarstvo, fotografija mi je služila da bolje zapamtim motive.

Kasnije sam bilježio krajolike i stare kuće jer sam uvidio da ih "progres" uništava.

Lijepo je poslati uspjele fotke prijateljima i poznanicima da im začini dan."

Teo je i pisao dosta o fotografiji:"Pisao sam o velikim fotografima Kurtu Hielscheru, Erni Lendvai Dircksen koja je znala ljudsko lice, Mauriceu Boubatu čudu poezije idr

Od domaćih o Goranu Gudelju, Željku Tutnjeviću koji decenijama bilježi stvarnost Dubrovnika."

Pred nama je niz fotografija nastalih u posljednjih par mjeseci.

U prvom su planu motivi neba i mora.

Nebo prozračno, prošarano rijetkim nakupinama oblaka, prozirno, plavo, čisto, zvonici, plohe, ostaci prošlosti, raslinje.

More miruje, dodiruje po tko zna koji put obalu, i opet iznova. I ono je plavo, tamno i neprozirno. Slika na zidu.

Niz trenutaka nezaustavljivog prolaska vremena, zrnca u klepsidri padaju čini se sve brže i bučnije.

Valja zapamtiti, urezati u memoriju doživljaje prostora i osjećaje koji naviru okružujući nas.

Motivi neba i mora Tea Trostmanna, vrlo su emotivni, tihi i skladni.