NASA-i na letjelica Dawn juri ka orbitalnom sastanku s ogromnim asteroidom. Znanstvenici se nadaju da će taj susret bez presedana u asteroidnom pojasu rezultirati novim spoznajama o povijesti sunčevog sustava.

Vesta nije bilo kakav asteroid - s promjerom od 530 kilometara, ona je drugo po veličini svemirsko tijelo u asteroidnom pojasu, ogromnom području između Marsa i Jupitera, ispunjenom stjenovitim tijelima svakojakih veličina. Vesta je službeno okarakterizirana kao 'protoplanet' zato što je zamalo bila formirana u planet poput Marsa ili Zemlje. Robert Mase je upravitelj projekta Dawn, u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, u Kaliforniji.

Nakon što je putovala gotovo četiri godine, prešla dvije milijarde i 700 milijuna kilometara i dva puta zaokružila oko Sunca, letjelica Dawn konačno se primiče Vesti.

Očekuje se da će letjelica Dawn uspostaviti orbitu oko Veste 16. srpnja. U svrhu navigacije, letjelica je poslala natrag na Zemlju slike Veste koje su daleko oštrije od onih koje je snimio svemirski teleskop Hubble, koji orbitira oko Zemlje. Znanstvenici su već izrazili čuđenje na izrazito raznoliku površinsku strukturu, a pravo prikupljanje znanstvenih podataka će tek početi u kolovozu. No, vratimo se malo unatrag. Kako uopće letjelica sa Zemlje dođe sve do asteroidnog pojasa? Dawn djelomično ovisi o solarnoj energiji. Letjelica ima dva solarna panela, ukupne dužine 16 metara. Od vrha do vrha, raspon krila te letjelice je 20 metara, što ju, kako kaže Mase, čini najvećom međuplanetarnom letjelicom koju je NASA ikad lansirala. Uz to, Dawn ima tri ionska motora. To je tip pogona koji je poznat ljubiteljima znanstvene fantastike: koristila ga je jedna vanzemaljska letjelica u američkoj seriji Star Trek, šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ionski motori su efikasni jer koriste energiju električnih polja, a ne kemijskih reakcija. Mase kaže da početno motori stvaraju vrlo slab potisak: "Potisak je toliki koliki bi napravio jedan list papira na dlan. Dakle, za ubrzanje od nule do 60 milja na sat treba oko četiri dana. Ali, ionski motor održava taj potisak i stalno ubrzava, dan za danom, mjesec za mjesecom, postižući s vremenom ogromnu brzinu".

A, vrijeme je nešto čega letjelica Dawn ima dovoljno. U orbiti oko Veste, Dawn će provesti godinu dana, to je prvi takav duži posjet asteroidnom pojasu. Za to vrijeme, instrumenti na letjelici će kartografirati mineralni sastav i zemljovidne značajke površine Veste, prikupiti podatke o njezinom gravitacijskom polju, te zagledati u ogroman krater koji najvjerojatnije pokazuje razotkrivenu unutrašnjost asteroida. Potom će Dawn ponovno upaliti svoje motore i odvesti se ka patuljastom planetu Ceresu, najvećem svemirskom tijelu asteroidnog pojasa. Stići će do njega i uspostaviti orbitu početkom 2015, te provesti nekoliko mjeseci prikupljajući podatke. Znanstvenici kažu da asteroid Vesta Zemlji nije stran: komadići tog protoplaneta bili su otkidani sudarima s drugim svemirskim stijenjem i mnogi od meteorita nađenih na Zemlji - možda čak svaki dvadeseti! - potječe s Veste.