Ako ste ikad posjetili neki dom u Norveškoj, praktično će vas već na vratima ponuditi šalicom kave. "To je kod nas običaj, za nas Norvežane je to način da iskažemo dobrodošlicu", objašnjava nam Brage Ronningen. Profesionalno, on je vezan za posve drugu tekućinu - on je viši savjetnik marketinga tvrtke koja radi za norvešku naftnu kompaniju, ali ne može zamisliti život bez kave.

"Uvijek počinjem dan sa šalicom kave. Ne mogu otići od kuće a da ne popijem barem jednu šalicu, po mogućnosti jaku. I na poslu su svugdje aparati za kavu i praktično nitko od nas nije udaljen više od 20 metara od najbližeg. I naravno, kava je besplatna", objašnjava nam dok puni svoju šalicu.

Uopće, statistika potrošnje kave bi mogla mnoge iznenaditi. Kad pomislimo na kavu, odmah nam je pred očima talijanski espresso, capuccino, francuski petit noir ili cafe au lait. U Hrvatskoj još uvijek će mnogi zaželjeti i "tursku" kavu. Zapravo, Turska spada praktično u nerazvijene zemlje po potrošnji kave, a jedan Japan uvozi gotovo upola više kave nego Italija ili Francuska.

Kava s oltara

Jedno su zemlje koje troše najviše kave i tu su SAD, Brazil i Njemačka na prvim mjestima - ali posve drugačiji redoslijed izgleda kad se to preračuna u potrošnju po glavi stanovnika. Tu onda, sa po više od 10 kilograma godišnje dolaze Island ili Finska (ovisno koju tablicu svjetske potrošnje čitate), a iza Norveške nisu daleko i Danska, Austrija ili Švicarska. Tako su i Hrvatska, Italija ili Grčka - iza Njemačke!

Doduše, i u Norveškoj priznaju kako se ne mogu pohvaliti osobito dugom tradicijom uživanja u kavi poput Venecije, Đenove, Pariza ili Londona. Podsjetimo: prva kavana u Oxfordu je otvorena 1650., samo tri godine nakon prve u Veneciji. I motiv u Norveškoj nije bio egzotični okus orijenta, nego po svemu sudeći problem alkoholizma! Zato i jest nagli rast potrošnje kave u Norveškoj zabilježen od 1916. do 1927., u dobu kad je tamo vladala prohibicija.

"Mi smo imali problem s alkoholom", objašnjava nam Alf Kramer; "pa je tako vlada odlučila zabraniti destilaciju i pečenje rakije. Vlada je odabrala i alternativu i to je bila kava. Najbolji način u to doba u Norveškoj obratiti se svakom građaninu je bilo putem crkve. Tako su svećenici po čitavoj zemlji propovijedali 'prestanite piti alkohol, počnite piti kavu. Kava vas uzdiže, alkohol vas spušta'. Tako je kava postala naš nacionalni napitak i to je još uvijek."

Od smeđe "vodice" do vrhunske kvalitete

Alf Kramer je osnivač i prvi predsjednik Udruge specijaliteta od kave Europe i u Norveškoj je još 1998. organizirao prvo prvenstvo barista. Jer istini za volju, treba reći kako u sjevernim zemljama nije postojala neka osobita kultura pripremanja kave. "Južnjaci" bi rekli kako se sve svodilo na pripremu "čaja s okusom kave". U keramičku posudu se vrela voda sipala preko kave - i to je ukratko bilo sve.

Takav "recept" je bio široko raširen u Norveškoj još do konca prošlog stoljeća i Alf Kramer se prihvatio pionirskog posla: "Ako u Norveškoj želite doprijeti do svega i svakoga, organizirajte natjecanje. I to sam učinio. Svi mediji su izvještavali o mom natjecanju barista, ne samo u Norveškoj nego i u svijetu. Natjecanja su počela ovdje '98., ali sad se održavaju u gotovo stotinu zemalja."

Na natjecanjima se ne vrednuje samo priprema, nego i osobita mješavina kave, odakle potječe i načina kako je ona pržena. Norveška i dalje ima jedno od središnjih mjesta u tom umijeću i bila je domaćin već nekoliko svjetskih prvenstava. Isto tako, norveškim baristama je zbog goleme konkurencije, veoma teško probiti se već na nacionalnom takmičenju da bi onda branili boje svoje zemlje.

"I norveški početnici su odlični"

Tim više što i u norveškom natjecanju u žiriju sjede i međunarodni stručnjaci. Tako je ove godine tu i Austrijanka, Johanna Wechselberger, jedna od najboljih barista na svijetu: "Veoma sam sretna što ovdje sjedim u komisiji jer ovdje ljudi pripremaju kavu na izuzetno visokoj razini, to je upravo zapanjujuće."

Jedna od najvećih autoriteta u pripremi kave je oduševljena Norvežanima: "Čak i početnici koji pripremaju kavu po prvi put, pripremaju je gotovo savršeno. Ovdašnji ljudi, pogotovo mladi su izuzetno inovativni kad je riječ o pronalaženju novih metoda i načina prženja", priznaje Johanna Wechselberger.

Ne na kraju zbog tih natjecanja i pažnje javnosti koje oni pobuđuju, u Norveškoj nije teško pronaći kavanu u kojoj će biti poslužena odlična kava. U toj zemlji su svoje poslovnice pokušali otvoriti i neki međunarodni lanci kavana. Za njih su problem i plaće koje moraju plaćati svojim zaposlenicima, a i oštri zakoni kad je riječ o zapošljavanju. Sve u svemu, takvi lanci u Norveškoj nisu osobito popularni niti uspješni kao što su u nekim drugim zemljama Europe.

Može se gotovo reći kako svi Norvežani piju kavu, ali naravno da postoji razlika, zašto to čine. "Mislim da Norvežane možete podijeliti u dvije skupine", objašnjava Marius Graff, jedan od barista koji je dospio do nacionalnog natjecanja u Oslu. "To su oni koji piju iz nužde da bi radili svoj posao i da bi se probudili ujutro i oni koji piju iz umijeća, dakle oni koji piju kavu kako bi uživali u tom napitku.
"