Zadnjih smo tjedana bombardirani vijestima o raznoraznim američkim i europskim bogatunima koji se sada, krajem 2011. godine, više od 3 godine od početka krize odjednom „sjetili" da bi i oni trebali preuzeti razmjerni dio tereta stanja zbog kojeg pati cijelo društvo.

Na (našu) žalost, kako to već obično biva s odlično odrađenim marketingom, priča je i u ovom slučaju „prilagođena" da smiri već umorni narod, a istina i realno stanje nešto su sasvim deseto.

Danas je u SAD-u objavljen rezultat studije njihovog neprofitnog Instituta za politiku koji je pokazao kako je 25 od najvećih 100 tvrtki u SAD-u svojim menadžerima isplatilo više novca u plaći i drugim davanjima nego što im je iznosila ukupna porezna obveza.

Je li visoka menadžerska zarada potpuno legalna, čak i usred krize? Apsolutno. Možemo čak reći i da je legitimna, budući da nema ništa loše u tome da tvrtke masno plaćaju svoje korporativne prvoborce, čiji im rad donosi velike ekstra profite.

S druge strane, potpuno je bespredmetno govoriti o nekakvom boljem oporezivanju bogatih, gdje će se ljudi koji zarađuju milijune dolara godišnje s lažnim suosjećanjem velikodušno odreći par desetaka tisuća dolara. Cijeli je sustav potpuno obezglavljen i to odricanje biti će samo kap u moru nečega što se više neće moći zaustaviti.

Doduše, američki i europski bogataši barem su simbolično izrazili volju da se odreknu komadića zarade. Hrvatski se još uvijek prave kao da se ništa od ovoga njih uopće ne tiče. I upravo je to naša najveća tragedija.