U idealnom svemiru, bogati ljudi bili bi dobri i krasni, pomagali bi onima koji nemaju i bili puni suosjećanja za manje sretne pripadnike ljudske vrste. Naravno, istraživanje je pokazalo upravo suprotno - što si bogatiji i moćniji, suosjećanje sve više nestaje i zamjenjuje ga čista i nepatvorena pohlepa.

Utjecaj društvenog položaja, materijalnog bogatstva i ugleda na suosjećanje s ljudima predmet je istraživanje dvojice psihologa sa Berekeleya Paula Piffa i Dachera Keltnera, a rezultati njihovih radova uzrokuju mučninu u želucu. U jednom od istraživanja promatrali su ponašanje vozača na raskrižju u vrijeme gužve, i pogodite tko je češće radio prekršaje i oduzimao prednost? Naravno, vozači bijesnih mašina, bez obzira na spol. Takva ekipa niti ne usporava pred zebrama kako bi propustili pješake, što je pokazalo drugo istraživanje.

Istraživanje koje je do kraja razotkrilo način razmišljanja bogatijih bilo je vrlo jednostavno - trebalo je uzeti bombone iz zdjele, s napomenom da će se ostatak bonbona razdijeliti djeci. Imućnija ekipa koja je pristala sudjelovati u istraživanju jedva da je djeci ostavila pokoji bonbon, za razliku od sudionika slabijeg imovnog stanja.

Nakon još nekoliko sličnih istraživanja, znanstvenici su došli do zaključka da bogatstvo zapravo daje osjećaj slobode, imućniji se ne moraju oslanjati na druge ljude, pa stoga smatraju da ih ne trebaju brinuti o osjećajima drugih ljudi. Uz to, svi elementi pohlepe bogatijima su opravdani, korisni i moralni, što ih vodi u ponašanje koje se može nazvati kako god želite, no svakako ne etičnim.

Pa kad se sljedeći put zapitate zašto se Kerum, Todorić ili Čačić ponašaju tako kako se ponašaju, prisjetite se ovog članka ...