Arapsko proljeće sve više postaje sinonim za propale revolucije, jer niti su se stvari u zemljama zahvaćenim revolucijama smirile i sredile, niti su te zemlje na putu demokracije i gospodarskog prosperiteta.

Institut za procjenu političkog rizika Geopolicity procijenio je, temeljem podataka MMF-a, da su zemlje zahvaćene revolucijama izgubile više od 55 milijardi dolara, no zato su neki drugi itekako profitirali od pobuna.

Najgore su prošle Libija i Sirija, gdje je situacija i dalje eksplozivna, naročito u Siriji, a slijede Egipat, Tunis, Bahrein i Jemen. No, susjedi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu trljaju ruke, jer su obilno prebacili planirane prihode od prodaje nafte, koja je od početka godine do sredine svibnja skočila s 90 na 130 dolara za barel, da bi se cijena tijekom ljeta stabilizirala na 113 dolara.

Gledajući "regionalno", kako to već vole birokrati, cijela je regija digla produktivnost za 39 milijardi dolara, no na taj se način neravnopravnost u distribuciji "zarade" ne vidi. Trg Tahrir je i dalje poprište krvavih obračuna, zadnji su nastradali Kopti, Tunis, Bahrein i Jordan su i dalje u nekom čudnom stanju koje ne daje velike izglede za brzo smirivanje, a u Libiji se i dalje puca naveliko.

Sirija je priča za sebe, jer Assad i dalje ne da vlast nikome, a s obzirom na podršku Irana i Hezbollaha, Zapad ne planira udare na Siriju jer su svjesni da bi u tom slučaju fama o Al-Qaedi postala dječja bajka prije spavanja u usporedbi s kaosom koji je u stanju narediti Assad.