U mnogim velikim gradovima se posljednjih godina povećava broj sigurnosnih kamera, a o njima se uvijek raspravlja i kad takve kamere svjedoče nekim važnim događajima. Najčešće je riječ o terorizmu ili pokušaju terorističkog napada, kao što je bio slučaj na njujorškom Times Squareu prije nekoliko dana.

U potrazi za neuspješnim bombašem, policija je tada pregledala snimke s više od 80 video kamera na Times Squareu, a cijeli je proces obnovio zabrinutost zbog sve većeg broja kamera koje prate život građana.

Jeff Moss, član američkog Savjetodavnog vijeća za nacionalnu sigurnost kaže da nam sigurnosne kamere ne jamče sigurnost, već zločin samo guraju dalje od kamera, prenosi Discovery News.

Koliko nas kamera snima svaki dan - u banci, trgovini, pošti, na raskrižjima - teško je reći, ali ima ih sve više, posebice u zapadnim zemljama, a prednjači, naravno, SAD, posebice nakon napada 11. rujna. 1998. godine na Manhattanu je bilo 2.397 nadzornih kamera, a 2005. već 4.176, i to samo u jednom dijelu Manhattana.

Kako raste broj kamera, raste i broj studija koje istražuju koliko su one zapravo učinkovite. Iako kamere u nekim slučajevima otkriju krivca, istraživanja pokazuju da se stope kriminala, barem na američkim ulicama, ne smanjuju. Pa i u posljednjem slučaju na Times Squareu, bombaša su otkrili trgovci i detektivi, a ne kamere.

Jay Stanley, stručnjak za privatnost, kaže kako ljudi često misle da su sigurniji ako ih prati kamera, ali to nije istina. Umjesto toga, kako kaže, trebali bismo si postaviti pitanje ima li smisla ulagati toliki novac u nadzorne kamere.

Osim toga, kako se tehnologija razvija i povezuje, postoji velik rizik voajerizma i zloupotrebe kamera. U SAD-u postoji nekoliko zakonskih odredbi o tome tko i gdje može postaviti nadzornu kameru, ali ne postoji nikakva zakonska obveza reći ljudima da ih kamere svakodnevno snimaju na javnim mjestima.