Mnogi mitovi kruže o kraju Trećeg Reicha. Iako je povijesno dokazano da su se neki od nacista iskrcali u Južnoj Americi, u znanstveno-fantastičnom filmu "Iron Sky" finskog režisera Tima Vuorensola iz 2012., prikazano je da su nacisti došli čak i do tamne strane mjeseca.

Također i pokrajine "Neuschwabenland" i "Neu-Berchtesgaden" glase kao utočišta nacističkih vođa nakon Drugog svjetskog rata. Dok je Neuschwabenland jasno definirana regija na istočnoj obali Antarktika, oko regije "Neu-Berchtesgaden" kruže čiste teorije zavjere.

Tajne kraljevstva

Povijest nacista na vječnom ledu počela je 1930-ih godina i to u potrazi za kitovim uljem. Teško da je bilo koja druga sirovina njemačkim dužnosnicima u različitim ministarstvima zadavala više glavobolje. Kitovo je ulje, koje se nabavljalo iz Norveške bilo skupo, a plaćalo se kako novcem, tako i devizama koje su bile važne za rat.

Proizvođači margarina, ulja i sapuna nisu mogli raditi bez osnovnog sastojka. Hermann Göring bio je posebno zainteresiran za to da se taj problem riješi: Kao povjerenik za gospodarsku 'četveroljetku' nacista, smatrao je da bi Njemačka tako stekla ekonomsku neovisnost i bila spremna za rat. Iz tog je razloga Njemačko carstvo izgradilo svoju vlastitu flotu za lov na kitove.

17. prosinca 1938. istraživački brod "Schwabenland" zajedno s dva hidroaviona zračne luke Hamburg, krenuli su prema Južnom polu. Cilj je bio 20 stupnjeva zapadno i 20 stupnjeva istočno. Službeni naziv istraživačke ekspedicije bio je "Treća njemačka ekspedicija na Anktarktik". Međutim, Göring je neslužbeno tom brodu povjerio još jedan zadatak: nešto što se tada zvalo "Tajna Trećeg Reicha". Posadu broda uputio je da postavi zastavu na taj teritorij kako bi to kasnije bio temelj za pripojenje teritorija Njemačkom carstvu. Ta je ekspedicija trebala istražiti, mogu li njemački ratni brodovi i podmornice u ovom području uopće opskrbljivati vodom i hranom.

Čega je Južni pol ostao pošteđen

19. siječnja 1939. njemački je brod pod kapetanom i vođom ekspedicije Alfredom Ritscherom došao do željenog mjesta. Međutim, to je bilo prekasno. Norvežani su to područje već proglasili svojim posjedom. Sudionici ekspedicije bili su razočarani. Pokazali su kartu Antarktika sa već označenim područjem "Neuschwabenland" - tako se trebao zvati budući njemački teritorij - koji je na karti bio označen kukastim križem.

U znanstvenom smislu, ekspedicija je bila uspješna. Posada je u unutrašnjosti otkrila područja bez snijega i leda.Tamo je bio prostor s jezerima i blagom klimom. To je područje dobilo ime po kapetanu broda: Schirrmacher. Helmut Wohlthat, jedan od organizatora ekspedicije, također je otkrio planinu Wohlthat, čiji je najviši vrh Zwieselberg visok gotovo 3 tisuće metara.

Posada je napredovala i u istraživanju kitova. Ipak, rat je donio kraj svemu tome. Izbijanjem rata nije više bilo mjesta za razmišljanje o drugim pohodima na Antarktik. Tada je sve stavljeno na raspolaganje za rat.

Utočište u ledenoj pustinji?

Povratak broda Schwabenland malo tko je primijetio. Međutim, nakon završetka Drugog svjetskog rata došlo je do glasina o tajanstvenoj ekspediciji i drugim aktivnostima nacista u toj regiji. Govorilo se da je tamo nastala prava njemačka utvrda. Tamo su neki poput Martina Bormanna, Eve Braun ili čak samog Hitlera pronašli utočište. I britanski i američki specijalci bili su poraženi u pokušaju osvajanja ovog posljednjeg nacističkog uporišta. To su sve samo legende i glasine koje i dan danas kruže na desničarsko-radikalnoj sceni.