Karotu ludens nerviraju zaruke: ‘Nego, zbilja se pitam, gdje te žene nalaze takve, takve... a ono, likove koji su dovoljno ludi da kresnu ogromne pare na totalnu glupost kao što je ružni, kičasti i sasvim bespotrebni zaručnički prsten?!

Ja nikad neću ni upoznati takvog luđaka, a kamoli dočekati da me zaprosi. Ne radi se tu o novcu, ja ne dobivam ni takav tip pažnje - cvijeće, sunčeve zalaske, romantične ljigave izljeve ljubavi i slično. Eto mi na, kad tražim ravnopravnog partnera - uvijek završim s nekim kome se ne da ni malo truditi oko mene.

Od onih koji su to pokušali pobjegla sam kao vrag od tamjana. Baš sam ja jedno glupo stvorenje. Mazohist. A ne mogu si pomoći, volim takve ‘ravnopravni smo’ idiote. Jedini problem je s tom ravnopravnošću što na kraju opet sve radim sama, umjesto da glumim krhku aždaju u janjećoj koži, treptam okama, žicam nakit i putovanja i puštam ga da se lomi oko mog gušta.’   (METRO)