Nakon arkadijskih prostora s kontinentalnim i primorskim motivima, akademski slikar Krešimir Ivić, zapaženi i cijenjeni suvremeni hrvatski likovni umjetnik, zakoračio je prema univerzalnom i izazovnom motivu.

Slikar se otisnuo u prostore New Yorka, Central Parka, avenija, nebodera, moćnih svjetala u noći, obrisa visokih građevina na tamnom nebu, bilježeći maestralno u ulju svoja razmišljanja o najvažnijem gradu na svijetu, prikazujući zgusnutost života, užurbanost i napetost koja vri na ulicama grada.

Da, na Ivićevim se uljima osjeća hektičnost velikog grada, neprekidna napetost, brojnost i snaga zvukova koji dopiru iz njega i šire se unakolo i preko kopna i preko vode.

Naznačujući važnost svjetla i noći jer kako kažu, New York je grad koji nikada ne spava, slikar ukazuje na tu posebnost neprekinute trake života.

Osobito su zanimljive boje neba iznad New Yorka, žuta, smeđa, tamna, ne baš obećavajuća.

Svjetlo izvire iz grada, iz zgrada, iz farova automobila, iz pruga i cesta, iz glasova i govora mnoštva na njegovim ulicama.

Veliki Babilon današnjice zauzima osebujno mjesto u novoj produkciji akademskog slikara Krešimira Ivića. Grad mračan, silovit, opasan, prekriven tamom, izazovan, tajanstven a istodobno toliko privlačan svojim svjetlima, svojim visinama, svojim dosezima.

No, ako pozorno pogledate ove slike s motive New Yorka, možda začujete zvuk glazbem, jazza, a to je on što je privuklo glazbenika i slikara Krešimira Ivića jer ovaj je grad izvorište glazbe.