Lukša Peko, akademski slikar iz Dubrovnika, istaknuto je ime suvremene hrvatske likovne produkcije, autor je impresivnog djela, čest izlagač na brojnim samostalnim izliožbama, sklon svim likovnim tehnikama, no, ulju ponajviše.

Nedavno je započeo predano raditi na novome ciklusu ulja na kartonu, prepariranom za rad s uljem na više formata, 21 x 26, 23 x 26 i 26 x 37 cm.

Iznova produbljujući svoje zanimanje za poticajne motive koji ga okružuju, uranjajući još dublje u njihov karakter, neiscrpan i reklo bi beskrajno složen u svojoj vizualnoj privlačnosti, slikar potencira određene teme, pronalazeći u njima iskonsku jednostavnost, višeslojnu ljepotu.

Jedan od tih posebnih motiva u djelu Lukše peke jest i motiv mora, magični i nepotrošivi motiv, stvarnost koja nas okružuje tisućama godina, i dobro i zlo, i spas i nespas, i vječnost i samo koji trenutak, plavo more, tamno plavo, s ponešto valova koji dodiruju obale, s otocima nedaleko, isprekidani zvuk zvona sa starodrevne crkvice na hridi, iznad, s pogledom prema visovima i udolinama, prema vreloj zemlji s rijetkim drvećem, koje se, usprkos svemu, nikako ne da i neće od suše pokleknuti.

Čudesno plavilo mora se i ne obazire na vreli kontinent, valovi prskaju stvarajući bijele brzo nestajuće krune, sporo se valja, svjesno svoje moći.

No to isto sudbinsko more zna biti jako mirno, gotovo nepokretno, poput plavog stakla, prepuno odsjaja sunčevih zraka, koje se snažno odbijaju u svim pravcima, željeći izbušiti daleke oblake na visini.

Dok more spava i zemlja se odmara, tek rijetki cvrkut ptica ili riječ koju pronosi dalje vjetar, sve spava i miruje, vrelina je velika i teško se diše.

Novi Ciklus ulja Lukše Peke odlikuje se iznimnim, snažnim kolorom, boje doista blistaju i nose atmosferu, boje govore, pripovijedaju priču ambijenta.