Slikar Peter Weisz, istaknuti je pripadnik svjetske slikarske scene, aktivan već niz desetljeljeća, autor je izazovnog i zanimljivog opusa ulja, akrila, akvarela, crteža, realiziranih u nizu zapaženih ciklusa.

Jedan od znakovitih motiva koji se uočava u njegovom bogatom i složenom opusu jesu i motivi glava, glava iz kojih izbija neartikulirani zvuk, glava uronjene u strah i očaja, nemoćne glava širom otvorenih očiju, glave ružne i napasne, glave koje ne naviještaju ništa dobro, glave nevolje, glave tuge i očaja, glave tame, glave kraja.

U tim glavama je i sjećanje i strah od budućeg, niz uznemirenih pogleda govori puno o svom vremenu, izbezumljenost, raspad života, nestanak.

Glava koja pamti i upozorava, oči koje vide i ne zaboravljaju, usne koje govore tiho, uši koje čuju sve, mozak koji vrije u vlastitoj nemoći.

Glave koje svjedoče o nekoliko dugih trenutaka prošlih vremena, pamte, ne zaboravljaju, uvijek misle najprije na izvor straha, žive svoje tragične živote u tužnim ciklusima Petera Weisza, gledajući u nas, u sadašnje vrijeme, ne govoreći ništa.

Impresivan i bolan ciklus s motivoima glava Petera Weisza.