Akademski slikar Krešimir Ivić, kreator fascinantnog opusa ulja, akrila, akvarela, pastela, desetljećima prisutan na art sceni, i danas je aktivan, rekli bi, neumoran je, još uvijek u potrazi za čudesnim motivom i jednako takvom slikom.

Dio njegovog kompleksnog opusa čine akvareli, koje on sam osobito cijeni i voli. Na nizu akvarela slikar zapisuje, obrazlaže svoja razmišljanja, sukobljava se sa vlastitim emocijama, promatra i vidi i okolinu i svijet na sebi svojstven način. Onako, kako to glazbenik vidi i isjeća u njemu, slikaru.

Jedan motiv Ivić izrazito voli i cijeni, strašno mu je privlačan, neodoljiv i s njim se druži otkada se i bavi slikarstvom.

Riječ je o motivu mora, pučine, priobalja, mirne vode, usplahirenih valova, nezadrživoj snazi i moći.

Zanimljiva je ta omiljena scena, natiskane kuće u nizu, stiskaju se jedna do druge na samoj obali i ogledaju se u mirnoj vodi. More ih promatra i čudi im se.

Gotovo nepomično plavilo idealno je zrcalo, pa i ptice koj nisko lete opažaju let raširenih krila iznad kojih se čuju kliktanje galebova.

Najčešće Ivić slika potpuni mir, s tek malo vjetra, sunce je već jako i prži, valja se skloniti, kuće ostaju i uživaju u toplini, more spava i sanja svoje tisućljetne snove o moreplovcima kojih više nema, ostala je tek sjećanje na Argo.

Niz delikatnih akvarela nadovezuje se jedan na drugi, pričajući svoju priču, o moru, o vjetru, o ljudima i brodovima.