Pogledajte prvo govor:

Evo i prijevoda:

- Osjećam se presretno.

- Imaš li kakvu poruku za drugu djecu koja žele naučiti voziti bicikl?

- Morate vjerovati u sebe. Znam da možete. Ako vjerujete u sebe, naučit ćete voziti bicikl. Ako ne uspijete iz prve, samo nastavite vježbati i siguran sam da ćete biti sve bolji i bolji. Palac gore i rokajte!

Kažu da čovjek na životnom putu prvo mora stati na svoje dvije noge a onda i na svoja četiri kotača. Autor ove izreke nažalost nije uzeo u obzir još jedan, nikako manje važan životni trenutak, a to je prvo stajanje na svoja dva kotača i muke učenja vožnje bicikla.

Vjerujemo da se svatko sjeća svoje prve samostalne vožnje, kada je konačno došao i taj dan, nakon višemjesečnog odgađanja skidanja pomoćnih kotača. Roditelji bi nas doveli na vrh ulice i uvjeravali da možemo biti sigurni da će nas cijelo vrijeme držati i neće pustiti da padnemo. Nakon nekoliko metara ipak bi to napravili, ali do tada bi fizika već učinila svoje i nevjerojatan osjećaj prve „prave" vožnje bicikla mogao je početi.

Svaka potencijalna sličnost sa određenim škotskim gologuzim nacionalnim herojem kojeg u filmu utjelovljuje određeni australski glumac je sasvim slučajna.