Mladen Bolfek, akademski slikar, ilustrator i grafički dizajner iz Karlovca istaknuti je pripadnik srednje generacije aktualnih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je nekoliko vrlo zanimljivih i intrigantnih opusa u kojima dominiraju tamne teme suvremenog življenja , koje pratimo u njegovoj „tematskoj"seriji slika, ulja i akrila s anonimnim urbanim herojima, nepoznatim junacima u prostorima svakodnevna života, u prostorima koji teško ili nikako ne naviještaju sutrašnji dan, bolji dan.

Veći dio Bolfekovih slika podsjeća me na šezdesetih glazbu koje su jakim tonovima i dionantnim glasovima pjevale o mjestima koje valja napustiti ( The Animals) i pohitati u sutrašnjicu i ovaj bi se ciklus mogao nazivati angažiranim slikarstvom.

S druge strane, umjetnik stvara stanovitu i sasvim određenu namjernu protutežu, kreirajući ciklus gradskih veduta i pejzaža; gradića na obali; riječ je o slikama povemašnjeg idiličnog ugođaja; uz obilje sunca; gotovo svečana tišina je nalegla na stare kamene kuće i jedino se čuje šuštanje lišća i pokoji insekt, more miruje, nevera se ne očekuje.

Na kraju krajeva; doživio sam takvu atmosferu priobalnih mjesta; pogotovo što smo mi kontinentalci opčinjeni morem; opsesivno smo mu podložni jer dosita; takva mjesta; pritajena uz rub mora; tiha i nečujna;postoje; žive i doista su svakodnevno obasjana suncem; prekrivena teškom i gustom toplinom; često i neizdrživom.

Naizgled, netko bi rekao, to uz more je umjetno stvorena idealizirana situacija, jer u stvarnosti, jest i mirisi su isti, i tolina je jednaka i kuće su doista toliko stare, ali ipak nije toliko bezrazložno lijepo, ne ppostoji u stvarnosti takva jedinstvena ljepota.

Pa i ta priča o tami predgrađa u biti je predimenzionirana.

Gdje je onda stvarnost, gdje je istiniti doživljaj?

Tamo gdje ga je Bolfek vješto i postavio, negdje u sredini, na tanku i često jedva vidljivu liniju odnosa stvarnog i nestvarnog , linija na kojoj umjetnik kontinuirano balansira, držeći u ravnoteži kreacije svojih pogleda, doživljaja i dojmova o svijetu, stvarajući i tamne i svijetle slike, sve samo zbog jednog gotovo prozaičnog razloga, zbog potrage za slikom, koja traje od pamtivijeka.

Ovdje valja spomenuti i fino pogođeni, odmjereni kolor slikara, koji se ne razbacuje niti bojama, niti gestama, svoj slikarski svijet stvara u prostoru manjih formata s temama koje nas okružuju, a koje ili vidimo ili ne opažamo.

Slikarski opus Mladena Bolfeka snažan je i specifičnog autorskog rukopisa, vrlo produhovljen, slojevit, nabijen simbolikom, istodobno intrigantan; pomalo i izazivačkog teškog karaktera, svakako poseban i nadasve jedinstven u novijoj produkciji domaćih autora.

Također ovom prigodom valja istaknuti kontinuirani angažman, zajedno sa suprugom Sandrom ( ozbiljno iskustvo stekla u agenciji Bruketa & Žunić, dok je Mladen bio vanjski suradnik/ilustrator) u grafičkom dizajnu,u kojem su postigli značajne rezultate u realizaciji niza logotipa, prijeloma knjiga, ilustracija i plakata. U gradu Karlovcu kreirali su vizualne identitete brojnim gradskim ustanovama i školama. Istodobno istaknuli su se educiranjem u vlastitoj školi crtanja, s više desetaka polaznika.

Pred Bolfekom su tek najbolje, najproduktivnije godine, vrlo sam znatiželjan kako će se razvijati višekraki i višestruki , ne samo slikarski , već cjeloviti umjetnički opus.