Akademski slikar Duško Šibl, svakako je u ovim vremenima, jedan od najistaknutijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, stvaratelj u nekoliko atelijera, od Zagreba, preko Dubrovnika i Opatije do Londona, autor je impresivnog opusa ulja i akrila, čest izlagatelj na zapaženim samostalnim izložbama i danas je uronjen u probleme motiva i boje, nezaustavljivo istražujući svekoliko mogućnosti.

Novi ciklus u akrilu na platnu, srednjih i većih formata s temeljnim motivom figure, osamljene figure u prostoru (asocira me na sudbonosni monolog glumca na pozornici), u sjedećem, mirujućem položaju ili češće u munjevitoj kretnji podizanja, zamaha, okreta, piruete, uzmaka, skoka, najčešće na crnoj i ponešto crno plavoj podlozi, posve ili djelomično obnažena u blagim varrijacijama figurativnog i apstraktnog koncepta.

Ističe se značajna dominacija plave, ne osobito tamne boje, nešto poput boje dalekog udaljenog zamišljajućeg mora ili još bolje oceana ispod čudesnih oblaka i sunca.

Figure i nadalje imaju skrivena lica, gotovo kao da je glava figure prekrivena antičkom grčkom kacigom. Doista figure se često doimaju kao klasični grčki junaci s kacigom, štitom i ovdje nevidljivim kopljem.

Figure i miruju i kreću se, neprestano se u toj vrtnji tražeći, nastojeći se dosegnuti, bez obzira što su sami na sceni, u životu, u stvarnosti.

Ciklus posvećen mističnoj skupini osebujnih figura Duška Šibla neprestano otvara nova pitanja, nove dileme, što pokreće tajanstvene plesače, kada ćemo ugledati njihova lica, kada će se figure zaustaviti?

Sjajan ciklus dramatičnih i uznemirujućih gesta.