Akademski slikar i donedavni professor na splitskoj ALU, Josip Botteri Dini, pripada malobrojnoj skupini najistaknutijih suvremenih likovnih umjetnika, autor je impresivnog opusa u kome se posebno ističu sakralna, izlagao je diljem domovine, širom svijeta.

Gdin Botteri, autor ste iznimnog opusa, posebice sakralnog. Možete li izdvojiti za ovu prigodu nekoliko misli vodilja koje su Vas pratile u stvaranju.opusa.

-"Neka svako stvorenje u svom glasu slavi Gospodina!"

Stvoritelj je svim bićima dao glas. Misli se ovdje na ljude i životinje. Po glasu prepoznajemo jedne od drugih, razlikujemo ih međusobno. Neke je obdario čudesno lijepim glasom, pa im se divimo.

Ali i osim glasa, Stvoritelj je dao i druge posebnosti živim bićima; dao im je snagu i volju, dao im je ruke i noge, i čitava tijela; dao im je glavu, oči i uši, jezik i zube, nos i njuh. Ušima je dopustio da čuju a jeziku i grlu da govore i pjevaju ili životinjama da se glasaju svaka u svojoj vrsti, različito.

Ovo različito, posebno, zaokuplja našu pažnju. U umjetnosti, različito i posebno, najprivlačnija je odlika. Umjetnost na različitosti izaziva pažnju.

Različito po sebi nije cilj umjetničkog djela. Ali umjetničko djelo koje poručuje svoju novost mora biti drugačija i zasebna i neponovljiva.

Niti jedan umjetnik nije dostojan pažnje ukoliko ponavlja, kopira i slijepo slijedi tuđe izričaje.

Umjetnost je plod duhovnosti, kojom umjetnik iskazuje svoj originalni stav i doživljaj kojega u sebi proživljava u svom duhu..

Važnost sadržaja umjetničkog djela.

-Sadržaj umjetničkog djela je važan i vrijedan ako može pokretati umjetničke snage i stečena iskustva u stvaranju novog izričaja u njegovom djelu. Iako umjetnik u svojem djelovanju uspije dosegnuti originalnost i snagu svojega djela, on neće ostati na postignutom dosegu, već će i dalje poput planinara ili ronioca prodirati prema nepoznatim nadahnućima, ostvarujući kontinuitet svojeg već oblikovanog izraza.

Umjetnik neće zastati i diviti se učinjenom. Njega duh uzdiže prema novom. Njega doziva sirena nepoznatog.

Pojam lijepoga u umjetnosti?

-Lijepo samo po sebi ne postoji i nije ostvarivo jer lijepo po sebi ne može se materijalizirati niti u jednoj umjetnosti.

Umjetnik je sličan antičkom Ikaru u nastojanju da bogovima ukrade vatru.

Utješimo se mišlju da je sva povijest umjetnosti plemenita i viteška borba umjetnika da iskažu svoje slutnje o vječno neuhvatljivoj i nikada doslovno opisanoj i neiskazanoj ljepoti i istini. One su božanske odlike i mi ostajemo Ujevićev " putnik iz svijeta daleka, što ispruženom rukom štap lutanja čeka.."

Nije ta uloga nedostojna svih nadobudnosti, pregnuća i samoća. Jer mi osjećamo da smo ipak u ovaj svijet u mrak egzistencije unosili odbljeske iskri koje smo snovidjeli u trenutcima naših odcijepljenja od profanosti.

Umjetnik je poslanik, odabran predvoditi u svojem vremenu tragače za lijepim, istinitim i dobrim.

Lijepo, istinito i dobro ima svoje mjesto u naravi umjetnosti, premda se ponekada i ne čini da je tako. Naime u ovom našem vremenu, područje umjetnosti napadnuto je od tzv antiestetike, u područje stvaralaštva unesen je duh nemira I ružnoće, disharmonije, grubosti.

U svim područjima stvaranja pojavila se glasnost brojnih neugodnih izričaja, koji ne privlače pažnju mirnog i staloženog promatrača, slušatelja i mislioca.Došlo je do jakog razvoja filma, glazbe, kazališta, književnosti, filozofije, likovnosti,arhitekture, dizajna, mode, otvaranja svih umjetnosti.

Umjetnost danas?

-Problemima suvremenog čovjeka i unošenjem svih tih problema kao sadržaj u suvremenu umjetnost, umjetnost je postala angažirana u smislu definicije ozračja suvremenog svijeta. Sadržaj umjetnosti danas možemo kazati, trpi od mnoštva i zbrke suvremenih medija i mnogih proturiječja.

Umjetnost iz područja lijepoga, kao da se seli u područja informacija, koje je teško izreći likovnim sredstvima. Likovno i estetsko povlače se sa pozornice. Događa se korištenje umjetnosti u neke svrhe koje s lijepim, dobrim, skladnim i privlačnim nemaju nikakve poveznice. Umjetnosti sečovjek divio. Umjetnost je svjedočila moć čovjekada stvara novo I čudesno lijepo. Danas upravo suprotno, kao da umjetnost govori i svjedoči duhovnu nemoć I razlaz od harmoničnog, lijepog i čudesno privlačnog.

Ako je umjetnost plod duhovnog stanja osobe i povijesnog trenutka, možda je u općem stanju duha epohe ugašeno svjetlo nade, vjere, ljubavi I obzujućih vrednota uljudbe.

Ja se s tom definicijom ili bolje doživljajem povijesti ovoga vremena ne želim poistovjetiti. Imam pravo vjerovati da i danas čovjek ima pravo na svoje duhovne izričaje i oaze čudesnog. Te oaze za mene su vjera, nada, ljubav, ljepota, dobrota, iskrenost i istina. Sve te oaze imaju najbolju pozornicu u raznolikim pojavnostima i stvarnostima umjetnosti.

Što možemo zaključiti?

-Umjetnost se i nadalje stvara u području slobode bez ikakvih diktata i ograničenja. Umjetnik mora poput Odiseja vezati svoj duh za jarbol lađe stvaralaštva I odoljeti u oluji svijeta svim zavodljivim neumjetničkim pozivima koji pokušavaju umrtviti njegovu odlučujuću moć za stvaranjem neponovljive vlastite umjetničke istine-njegovog djela.