Miljenko Bengez, slikar i suvremeni hrvatski likovni umjetnik krajem svibnja ove godine predstaviti će se pariškoj publici samostalnom izložbom u Galeriji Mona Lisa.

Gospodine Bengez, dvadeset i drugog svibnja otvarate samostalnu izložbu u Galeriji Mona Lisa. Što izlažete?

Izlažem ulja na platnu, dvadesetak slika, raznih formata, nastalih u nekoliko proteklih godina. Riječ je naravno o izboru iz toga razdoblja. Vjerujem da sam izabrao radove koji će me najbolje predstaviti pariškoj publici. Izložba će trajati dva tjedna, 22.05. neslužbeno otvarenje, drugi dan vernissage i dvanaest dana samog izlaganja.

I ovdje je, na ovim slikama ključan Vaš motiv bezvremenskog grada,motiv sačinjen od stvarnog i imaginarnog.

Naziv izložbe je Čarolija svjetla. Mene u interpretaciji tih mojih motiva najviše fascinira svjetlo koje ima sposobnost da vizualno mijenja odnose ploha. Zanima me posebno odraz svjetla na arhitekturi, to mijenjanje doživljaja volumena i dimenzija, prespektiva tih građevina i prirodnih ploha koje se međusobno pretapaju.

Koliko je stvarnog a koliko imaginarnog u Vašem motivu grada?

Inicijalna ideja, motiv, uglavnom je asocijacija na ''stvarni'' doživljaj nekog mjesta. Onda dolazi boja. U skladu sa bojama tražim i definiram formu iz koje gradim te moje priče o imaginarnim gradovima.

Često se govori o slikarstvu u kojem se ističu dominantne boje. Kakav je Vaš odnos prema koloru?

Kod mene boja razvija asocijaciju i sigurno je jedan od najvažnijih elemenata u procesu nastajanja slike a također i kod završene slike. Iz odnosa boja tražim motiv koji je bio inicijalna ideja, ali bojom uvijek nastojim postići balans između ploha kao i ravnotežu na cijeloj slici.

Na Vašim slikama nema figura ljudi.

Ljudi koji možda nedostaju na mojim slikama su publika koja promatra slike. Na taj način pokušavam dvodimenzionalnu plohu pretvoriti u jedan trodimenzionalni doživljaj. Važna mi je ta interakcija promatrača sa slikom jer jedino tako slika oživi. Bez reakcije promatrača slike su samo komad platna premazanog bojom.

Postoji li neki arhitektonski motiv koji Vam je osobito privlačan?

Često su to samo karakteristični fragmenti arhitekture, kameni portali i stepeništa, prozori na mediteranskim kućama,...oko njih slikam plohe koje asociraju na neka mjesta, koje ih opisuju, a koje ne moraju biti u skladu s fotografskom stvarnošću.

Svaki dan slikate?

Pa ne baš svaki dan, ali kontinuirano radim. Organizacija ove izložbe zahtijevala je jako mnogo vremena koje je naprosto moralo biti potrošeno kako bi cijeli projekt bio uspješno realiziran.

Ima li na ovim slikama na pariškoj izložbi i elemenata Pariza?

Ima nekoliko slika inspiriranih mojim doživljajem Pariza. Pariški krovovi, trgovi, mostovi, vijugave ulice Montmartrea, uvijek iznova kod mene izazovu neko romantično raspoloženje. Moj doživljaj Pariza je uvijek bio snažan, i to je sigurno jedan od gradova u kojem bi mogao živjeti.

Kako je došlo do izlaganja u uglednoj pariškoj galeriji?

Kao ponekad u životu - i sretnim stjecajem okolnosti. Mojem prijatelju i kolekcionaru koji živi u Parizu u jednom sam razgovoru spomenuo želju da izlažem svoje radove u Parizu. On je preko kulturnog atašea Veleposlanstva RH kontaktirao Galeriju Mona Lisa u vezi organiziranja moje samostalne izložbe. Galerija je locirana u dijelu sedmog arondismana poznatog po brojnim muzejima i izložbenim prostorima u kojima izlažu umjetnici iz doslovno cijelog svijeta. Nakon što je voditeljici galerije prezentirao neke moje radove, dobio sam pozitivan odgovor i izvrstan termin za izlaganje. Iako je cijeli projekt ove izložbe bio je prilično zahtjevan, vrijedilo je truda jer - Pariz je jedan.