Michael Jordan, po mnogima najbolji košarkaš svih vremena jučer je primljen u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu.

Sportaš koji je obilježio američku i svjetsku košarku u Naismith Memorial Hall of Fame primljen je zajedno s Davidom Robinsonom, Johnom Stocktonom, te trenerskom elitom Jerryjem Sloanom i Charlaine Vivian Stringer.

Prije no što je održao svoj govor Air Jordan je pustio suzu i krenuo nizati zahvale svima koji su i na najmanji mogući način usmjerili njegovu karijeru i učinili ga letećom legendom.

Zahvalio se svakom treneru (i onima koji su ga slali na klupu), protivnicima (poput Isiaha Thomasa koji su slali otrovne strelice u njegovom smjeru), te medijima (zbog omalovažavanja njegove veličine).

Iako ga mnogi smatraju najboljim košarkašem svih vremena, on je ipak skroman.

- Teško je o tome govoriti, jer ja primjerice nikada nisam igrao protiv velikana kao što su Wilt Chamberlain, Elgin Baylor i Jerry West - kaže Jordan.

Legenda s bojem 23, koji se dva puta vraćao iz mirovine i koji je u završnici govora nagovijestio i mogućnost trećeg, svakim danom svoje dugogodišnje karijere pokušavao je košarkaški rasti.

- Možda me vidite i kako igram s 50 godina. Nemojte se smijati. Nikad ne treba reći nikad, jer granice, poput straha, često su samo iluzija - izjavio je Michael.

U briljantnoj karijeri igrao je samo za dva kluba, Chicago Bullse (1984.-1993., 1995.-1998.) i Washington Wizardse (2001.-2003.). Šest je puta osvojio naslov NBA prvaka, a kroz svih šest finala i naslov nakorisnijeg igrača.

Deset godina predvodio je cijelu ligu po broju poena, deset puta bio član njene najbolje petorke, a još devet najbolje obrambene petorke.Ujedno je i pet puta proglašavan MVP-jem sezone, a tri je puta ponio titulu najkorisnijeg na All-Star utakmicama u kojima je nastupio 14 puta.

U NBA karijeri je postigao 32.292 poena, odnosno 30.1 u prosjeku kroz 1072 utakmice!

Dva je puta pobijedio na All-Star zakucavanjima, u vremenima kada su ti naslovi imali veće značenje od današnjeg showa, a i vlasnik je dva olimpijska zlata s američkom reprezentacijom, 1984. u Los Angelesu i 1992. u Barceloni, nakon finala s Hrvatskom.

Inauguracija je iz uobičajene Hall of Fame dvorane premještena u Symphony Hall, kako bi 2600 ljudi moglo vidjeti kako košarkaška institucija dobiva još jedno priznanje u prebogatoj karijeri.