Kada govorimo o slikarstvu i artističkom dosegu, suvremene hrvatske umjetnice, slikarice Ane Guberine, uvijek valja, ponajprije istaknuti njezinu snažnu samosvojnost, stanovitu izdvojenost u tretiranju motiva i tema i naravno izrazitu produhovljenost.

Njezin novi ciklus akrila na platnu, različitih formata, od manjih, preko srednjih do većih i velikih, signifikantnog naziva Meditacija i tišina, teme duhovnog su središtu autoričine pozornosti i daljnjeg likovnog istraživanja.

Njezini akrili, doista, kao da trepere, isprepleteni pravci gibaju se sinkrono, poput savršeno izvedene svemirske koreografije, vrlo ritmično, u posvemašnjioj tišini, u muku i kao što neki kažu, u tišini ,koja je najviši oblik glazbe, u meditaciji, u promišljanju, o samome sebi, o odnosu spram svijeta i o doživljavanju tog istog svijeta o nama.

Da, često poželimo pobjeći iz buke i vreve, iz galame i pretjerane i nepotrebne užurbanosti, sve u ime izmišljenih ciljeva, da, zamišljamo taj tihi arkadijski svijet, koji nam se tada čini kako je posve po našoj mjeri i sve se više čudimo sebi i našem mjestu u današnjem svijetu.

Stvarnost ovoga svijeta ne zanemaruje duhovno, produhovljenost, ona ga uklanja, smješta nisko na ljestvici važnost, kapital i dobit nemaju konkurenciju. Promišljati se može o dubini duše u kratkotrajnim trenucima posvećenih osobnim hobijima.

Te nam misli prolaze glavom dok promatramo niz slika iz ovoga izazovnog ciklusa, dok razmišljamo o vlastitoj duhovnosti.

Vrlo odmjereni kolor s nekoliko dominantnih boja karakteristika je također novoga ciklusa.