Diskalkulija je matematička verzija disleksije. Radi se o rijetkom poremećaju zbog kojega je pojedincu užasno teško učiti i svladati matematiku. Dok se oni s disleksijom muče s čitanjem i interpretiranjem riječi i slova, 'diskalkuličarima' problem predstavljaju temeljne aritmetičke zakonitosti i operacije, a teško razumiju i značenje i sam koncept brojeva.

Iako se o njoj znatno manje priča nego o disleksiji, prema pisanju časopisa Znanost (Science) u kojemu je nedavno objavljeno novo istraživanje na tu temu, diskalkulija pogađa jednak broj ljudi - između 5 i 7 posto populacije. Prve naznake da nešto nije u redu mogu se otkriti na testovima iz matematike ako su rezultati poražavajući. I djeca i odrasli, dakle, mogu imati problema s poimanjem veličine brojeva i njihove relativne vrijednosti. Međutim, za razliku od disleksičara sa slovima, diskalkuličari ne izvrću redoslijed brojeva kad ih iščitavaju. „Diskalkuličari obično nemaju problema s redoslijedom simbola, ali bilo što povezano s brojevima može biti izvor tjeskobe pa čak i panike", kazao je Brian Butterworth, profesor emeritus i stručnjak za kognitivnu neuroznanost pri UCL-u (University College London)  i voditelj istraživanja čiji su rezultati objavljeni u spomenutom časopisu.

Butterworth objašnjava da dok većina ljudi jednostavno misli da im matematika jednostavno ne ide, onaj tko je diskalkuličan je ujedno i sporiji i neprecizniji u procjenjivanju i analizi određenih setova objekata i određivanja većeg broja od dva ponuđena.

Daje i primjer - kad bi diskalkuličaru pokazali dvije igraće karte - na primjer, 5 i 8 - i od njega zatražili da vam kaže koja je karta veća, on bi prebrojao sve simbole na svakoj od karata. Kad biste od njega zatražili da broji unazad od deset, on bi to činio obrnuto, od jedan do deset, pa od jedan do devet, pa od jedan do osam i tako dalje. Često se služe prstima radi obavljanja najjednostavnijih matematičkih funkcija čak i u odrasloj dobi kad to 'nije normalno'. On ima i problema s percipiranjem vremena, procjenjivanjem visine prostorija, promjena i baratanje novcem mu je noćna mora.

Diskalkulija je prema mišljenju stručnjaka nasljedna i tek su posljednjih godina znanstvenici pokušavali identificirati abnormalnosti i mozgu koje učenje matematike čine tako mučnim.

Međutim, važno je napomenuti da osobe koje imaju diskalkuliju ne smiju misliti da su glupe. Butterworth podsjeća da ovaj poremećaj može pogoditi i ljude sa sasvim normalnom inteligencijom i pamćenjem, a to je viđeno i kod onih s disleksijom. I još nešto, neki ljudi s diskalkulijom mogu biti genijalni u geometriji, statistici, računalnom programiranju što znači da taj poremećaj ne mora nužno omesti sve matematičke aspekte, vještine ili sposobnosti.

Ipak, ako se ne otkrije na vrijeme i ne počne tretirati, poremećaj može postati doživotnom poteškoćom. Zato je na roditeljima, učiteljima i nastavnicima velika odgovornost.