Najnoviji kolaži unutar već sada značajnog opusa akademskog slikara Duška Šibla ponešto su drugačiji od brojnih likova s poznatim i nepoznatim licima, bizarni su ili skriveni, svi u izrazitom ritmu gibanja, harmoničnom ili grčevitom, strastvenom, dominantnom.

Niz novih likova prekrivenih lica ali i tijela,ne odaju ništa o sebi, ne znamo ništa o njima, niti koje su njihove namjere, za pretpostaviti je da pripadaju povorci maskiranih, oni su dio maskenbala i sada mogu slobodno i neuvijeno, svima nama reći što oni ovakvi, prikriveni misle o nama i o našem ozbiljnom svijetu,bez ustezanja i straha.

Figure su ili same, osamljene možda ili su u duelu, u odmjeravanju svojih intimnih svjetova i uvriježenih ili novo stečenih nazora.

Ovoga puta,njihov kolor nije toliko snažan,izrazit kao u proteklim nizovima, on je prigušen, u dvije, tri boje, jednostavniji ali odlučniji.

Zanimljiv je i apstraktni moment u ovoj seriji kolaža, očito slikar teži, klizi prema nefigurativnom, simboličnom.

Šibl je uspješno nanizao mnoštvo zanimljivih kolažiranih likova, slažući njihove plesne ili ratničke pokrete u izdvojeni svijet oživjelih šarenih papira.

Slikar je kreirao zasebni, posve izdvojeni svijet figura koje sliče stvarnosti ali nisu svakodnevne, one žive samo za sebe, obilježene kolorom i pokretima.