Galerija Događanja u Zagrebu otvara vrata nakon stanke i najavljuje izložbu 'Sanjam kako sanjam da ne sanjam' umjetnika Marijana Crtalića, koja će se održati od 10. lipnja (otvorenje u 19 sati) do 10. srpnja 2020. 

'Sanjam kako sanjam da ne sanjam dnevnik je snova i stvarnosti. Crtalić ovim radom uspostavlja vezu između ta dva registra doživljajnog, u kojima vrijede suprotne zakonitosti, a koje unatoč tome informiraju jedan drugu. Snovi su, naravno, neracionalni, nelinearni, funkcioniraju kao konglomerati slika, ponekad i zvuka i mirisa, kao nakupine doživljaja u kojima ne postoji vrijeme i mjesto niti zakonitosti koje ih u budnosti povezuju. Lica dolaze i transformiraju se,  prostori se ne zadržavaju predugo. Jedini alat smisla kojim ih možemo zadržati su riječi, nedovoljne, površne i prespore. Kada je Heisenberg dvadesetih godina u Copenhagenu počeo otkrivati tajne kvantnog svijeta, izjavio je kako je zbivanja na toj razini bilo teško prevesti u jezik, budući da jezik nije baratao pojmovima koji bi adekvatno označili zbivanja na subatomskoj razini. Upravo zbog te manjkavosti jezika, znanstvenici nisu bili kapacitirani dovoljno jasno pojmiti zbivanja u kvantnom svijetu. Kvaka 22.

Isti procijep postoji između  riječi i snova. Nemaju istu logiku, ne aktiviraju iste segmente mozga. Paralelni svijet, svijet stvarnoga, izglasan je fiziološkim, perceptivnim i društvenim konsenzusom. Crtalić ga pedantno bilježi, njegove segmente, podvrste, studije slučaja. Koristi isključivo vizualni jezik. Slike ne pojašnjava riječima, jer svi naizgled znamo što vidimo. Pojavni svijet je neupitan, dok se ne pokaže drugačije. On nas informira i mi ga procjenjujemo u odnosu na vlastito biće. I bića slična nama. Sistematiziramo ga i racionaliziramo. Stvarnost dopire duboko, integrira se u nama, usložnjava i komprimira, u svakoj sekundi, svakom svom dijelu. Unutarnje i vanjsko, svjesno i podsvjesno, racionalno i iracionalno. Na razmeđi te binarne podjele postoji svijet isklizavanja, pretakanja, prostor na kojemu nastaje novi Crtalićev rad. U njemu  umjetnik koristi riječi kao bi definirao san i prenio ga u stvarnost i sliku kako bi tranzitornu stvarnost učinio trajnom,  time ju definirajući.  U kontrastu ta dva medija, riječi i slike, kojima u konačnosti  ne razumijemo svijet, nastaje polje interpretacije. Jedino na što možemo računati je da će ga naš um pokušati ispuniti smislom, baš kao i snove i stvarnost.' - Josipa Bubaš