Malo prisluškujemo, pa što? Tako bi se ukratko moglo sažeti reakcije u Sjedinjenim Američkim Državama nakon što je objavljeno da je američka Agencija za nacionalnu sigurnost NSA vjerojatno prisluškivala i mobilni telefon Angele Merkel. Slučaj je dospio na naslovne stranice tek rijetkih američkih novina. CNN je prenio izjavu savezne kancelarke da se „prijatelji ne prisluškuju" i to je to. Peta Heokstra, koji je do 2007. vodio Odbor za tajne službe američkoga Kongresa, također misli da se u Europi previše prašine diglo bez potrebe.

„Mislim da se u svijetu tajnih službi podrazumijeva da smo dobri prijatelji - Francuzi, Nijemci, Izraelci, Amerikanci... Ali dođu vremena kada se međusobno špijuniramo i to svatko može razumjeti", kaže Hoekstra za Deutsche Welle.

Hoekstra otkriva da i europski saveznici špijuniraju u SAD-u. „Njemačka vlada bi trebalo znati da je špijuniraju i prijatelji, ali da to funkcionira i obrnuto. To su nepisana pravila. Tako funkcioniraju stvari." Bivši republikanski kongresmen je siguran da njemačke tajne službe i političari ne dijele uzbuđenje javnosti jer znaju kako stvari funkcioniraju.

„Oni su možda jedino iznenađeni što njemačke tajne službe nisu poduzele protu-mjere kako bi onemogućile prisluškivanje", navodi Hoekstra. Dodaje da je predsjednik Barack Obama sigurno bio upućen jer tajne službe ne smiju izlaziti iz okvira koje im zacrta predsjednik SAD-a.Tajne službe kao usisivači

Za sada sumnje Berlina nisu potvrđene, ali u špijunažu kao da nitko ne sumnja. Recimo stručnjak za tajne službe Raymond Tanter koji je u administraciji Ronalda Reagana radio u Vijeću za nacionalnu sigurnost: „Uvjeren sam da je bilo prisluškivanja jer je NSA u stanju za takvo nešto", kaže Tanter za DW.

On uspoređuje tajne službe s usisivačem - usisat će sve što mogu, a podatke do kojih dođu upotrijebit će tek ako im budu potrebni kao dio šireg mozaika. „Mislim također da je predsjednik Obama znao da se to događalo, ali sumnjam da je ovakvog prisluškivanja bilo pod aktualnom administracijom." Tanter je siguran da je njemački BND (tajna služba za inozemstvo) znala još i više o prisluškivanju od američkih ili njemačkih političara.

Ne ugrožavati trgovinu

Brojke mu daju za pravo - sporazum o slobodnoj trgovini povećao bi BDP Europske unije za 0,5 posto, dok bi taj rast u SAD-u bio manji za 0,4 posto. „To je puno novca i od toga ovise mnoga radna mjesta s obje strane Atlantika", navodi ovaj stručnjak i dodaje da, ako se prisluškivanje potvrdi, Bijela kuća duguje objašnjenje i uvjerenje da se tako nešto neće ponoviti.

Što god da se ispostavi, nema razloga za zahlađenje odnosa Washingtona i Berlina, smatra Mike Haltzel iz Centra za transatlantske odnose na Sveučilištu Johna Hopkinsa u Washingtonu. Ovaj stručnjak kao grubu grešku vidi inicijativu predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza - inače njemačkog socijaldemokrate - da Europa prekine razgovore o liberalizaciji trgovine s SAD-om.

„Ideja je licemjerna i ne samo to: ovakva prijetnja je djelomice mazohistička, jer bi naštetila Njemačkoj i EU-u još i više nego SAD-u. To nema nikakvog smisla", kaže Haltzel