Suvremeni očevi sve više i više pomažu majkama u odgoju i brizi oko djece. Ali to ne mora uvijek biti pozitivna praksa, tvrdi istraživanje Takayukija Sasakija sa Sveučilišta Osaka iz Japana. Naime, muškarčeva pomoć može biti i poticaj, ali i veliki udarac na ženino samopouzdanje čija se svijest o vlastitim sposobnostima za brigu o djeci mijenja. U prijevodu, majke katkad misle da nisu dovoljno kompetentne da obavljaju svoju najprirodniju dužnost i da su očevi u tome bolji od njih.

Za sve je kriva činjenica da su žene sve prisutnije u svijetu karijera i poslova zbog čega imaju manje vremena za ostanak s djecom kod kuće. Prijašnja su istraživanja jasno povlačila liniju između posla i brige oko djece - tada se pokazalo da žene imaju samo jedan od ta dva izbora. Ipak, danas su muškarci malo osvješteniji i spremniji pomoći u mijenjanju pelena i obavljanju ostalih kućnih obveza. No, kako se majke diče upravo time što su majke, muškarčeva pomoć im predstavlja veliki udarac na samopouzdanje.

Sasaki je dobro primijetio kako je društveno konstruirani ideal da majčinstvo podrazumijeva majku u ulozi glavnog skrbnika, dok se s druge strane potiče njihovo uključivanje u radnu masu ljudi. Ne čudi s toga da zaposlene majke osjećaju ogroman pritisak i trude se što više biti oko djece dok im istovremeno treba više napora kako bi sačuvale vlastito samopouzdanje i vjeru u sebe, pa čak i kad žele muškarčevu pomoć u svemu.

No, sve ovisi od međusobnog odnosa partnera u pojedinim obiteljima. Mnogi parovi uspijevaju s lakoćom odrediti raspored brige oko djece koji odgovara oboma. Drugi se pak jako muče s tim, ali isključivo zbog toga što muškarci vjeruju u tradicionalnu podjelu uloga i odbijaju bilo kakvu uključenost u brigu oko djeteta.

Sasaki je s kolegama sa Sveučilišta Texas intervjuirao 78 parova u kojima su oba partnera zaposlena i koji imaju bebu od osam mjeseci. Pitanja iz intervjua odnosila su se na to kakvo mišljenje partneri imaju o sebi samima te koliko se smatraju sposobnima. Tijekom kućnih posjeta istraživača, roditelji su morali govoriti i o jakim , odnosno slabim stranama drugog partnera. Čitav proces je snimljen kamerom. Snimke su se kasnije analizirale na način da se promatrala i ocjenjivala međupartnerska percepcija o kvaliteti roditeljskoga „posla", točnije na koji je način i na temelju čega (ljubljenje, grljenje, dojenje, hranjenje bebe, itd. ) jedan partner vrednovao drugoga. Skala ocjena penjala se od najgore, 4, do najbolje, 28.

U usporedbi s očevima, žene su trošile čak tri puta više vremena oko djece, što je bilo i očekivano. Očevi su u prosjeku majkama davali ocjenu 24 za roditeljske vještine. Majke su očeve ocjenjivale brojkom 21, što je u statističkom smislu znatna razlika. Ali usprkos tome, majke su svoje partnere u većini slučajeva smatrale dobrim roditeljima. Sasaki je rekao za Live Science da mnoge žene smatraju kako je muška pomoć dobrodošla, ali muškarci zbog toga dobivaju negativnu povratnu informaciju i reakciju i to samo zato što se njihov stil brige oko djece razlikuje od ženskog. Evo primjera - majka će biti zahvalna ocu ako on nahrani dijete, ali će mu istovremeno prigovarati jer je to učinio na neuredan način i sad ona zbog toga ima dodatnog posla jer mora sve pospremiti i počistiti.

Gledajući iz perspektive spola, također se javljaju bitne razlike. Kad muškarci hrane i presvlače bebe majke će im biti zahvalne. No, kad to čine majke, očevi neće nikako reagirati -ni pohvalom ni prigovorom - jer ih uzimaju zdravo za gotovo i misle da se „to podrazumijeva".

Nadalje, kad bi majke percipirale partnere kao sjajne skrbnike, smetalo bi im kad bi muškarci provodili puno vremena s bebom na način da bi im se smanjilo samopouzdanje. Kad bi muškarce smatrale nesposobnima nije bilo udara na žensko samopouzdanje.

Kulturološka i društvena očekivanja od majki zaposlene žene često ne mogu ispuniti jer jednostavno fizički ne mogu biti na dva mjesta, a kad se na to još doda vrlo sposoban muškarac koji provodi više vremena s djetetom od majke, tada žena osjeća udar na samopouzdanje. Društvene nepisane norme krive su za to. Muškarcima je lakše; njihovo samopouzdanje uopće nije poljuljano kad je žena sposobnija i kad je više vremena oko djece i to samo zato jer je to „u skladu sa spomenutim društvenim normama". Ipak, rezultati istraživanja ne sugeriraju da je najbolje rješenje za majke da ostanu kod kuće. Ključ je u zadovoljavajućoj podjeli obveza.

Istraživanje će biti objavljeno u časopisu Personal Relationships.