Govoriti o aktualnoj umjetničkoj produkciji suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog kipara Vitolda Košira i vezi s glazbom (i akademski je glazbenik, svira violu u orkestru) i ne spominjati njihovu izrazitu prožetost, gdje doista dva zasebna volumena postaju novo, jedno, jednostavno nije moguće jer njegovo kompleksno djelo počiva na temeljima prožetosti nota i kompozicija.

U njegovom se skulptorskom opusu osobito ističe veliki i po opsegu i po značaju, ciklus reljefa, izveden u vrlo konvencionalnim materijalima, prepun znakova, neprikrivene simbolike, motiva i lako rastumačivih i istodobno hermetičnih, neotvorivih za uvid

Govoreći o svom djelovanju, Košir kaže :"Muzika je rukama neopipljiva vrsta umjetnosti. Očima neuhvatljiva. Uši su zato iznimno direktan emotivni kanal za transfer osjećaja. Čini mi se da rijetki ljudi istinski mare za likovna djela, još su rjeđi oni kojima skulpture utječu na raspoloženje - ali svatko, zaista svatko - ima omiljenu pjesmu ili kompoziciju, reagira na glazbu veseljem, poniranjem u duboka razmišljanja, suzama ili plesom."

A o važnosti glazbe kaže:„Glazba je moj životni suputnik. Od najranijeg djetinjstva je bila obiteljsko okruženje roditelja profesionalnih klasičnih muzičara. Najvažniji autoput odrastanja  - kao klinci smo se određivali i grupirali upravo prema vrsti glazbe koju smo slušali i voljeli.

S vremenom sam i sam postao muzičar, nesigurno levitiram između klasike i punka."

Stvarajući nizove intrigantnih reljefa, umjetnik napominje:

„Doživljaj glazbe pretočiti u opipljivo, tu fragilnu nestajuću zvukovnu konstrukciju zabetonirati u čvrsti materijal, svoju viziju fluidnog zamrznuti u trajni oblik moj je vječni kiparski izazov. „

Ciklus reljefa Vitolda Košira, rezultat umjetničkog promišljanja i djelovanja na bazi i glazbe i skulpture, nesvakodnevni je autorski projekt, visoko dosegnutih artističkih razina, rijedak, ne čest, poput više nesvakidašnjih sposobnosti u jednom čovjeku, izveden u betonu i željezu, maestralno.