Hrvatska je javnost napokon dobila uvid u rad Hrvatskog fonda za privatizaciju kroz policijsku snimku sastanka potpredsjednika institucije ključne za hrvatsku pretvorbu s policijskim pouzdanikom.

Pretvarajući se da predstavlja bogate ruske ulagače koji žele sagraditi apartmane na mjestu Ciglane Nin, Joško Kuzmanić snimao je razgovore s Josipom Matanovićem u lokalnom kafiću.

Snimka, zapravo, nije smjela biti pokazana u udarnom terminu televizije, jer strahote koje se mogu vidjeti definitivno nisu za dječje oči, a vokabular potpredsjednika tako važne institucije može se puštati na TV-u tek iza ponoći.

Iako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, Matanovićevo uzimanje fino popunjene koverte s 50.000 eura, šestogodišnjom prosječnom plaćom hrvatskih radnika uz komentar da mu je to za kavu vjerojatno je uklonilo svaku sumnju radi li se ovdje o zabuni ili pogrešno shvaćenim aluzijama.

Nastavak snimke još je i gori, jer čovjek jasno daje do znanja da je to stvarno samo uvod i da bi njegova provizija trebala biti barem milijun i pol eura. Za što? Zato da bi prodao nešto što nije njegovo, tj. da radi posao za koji je itekako dobro plaćen iz državnog proračuna, čuvajući pritom interese hrvatske države.

Naime, Matanovićev jedini problem bio je kako prebaciti stotine tisuća eura s računa u inozemstvu koji je planirao otvoriti kako bi plaćao sobe i prostitutke?!

Komentari ove cijele priče su potpuno izlišni. Sumnje koje su se u medijima pojavljivale o radu HFP-a potvrdile su zastrašujuću istinu, snimke jasno pokazuju mentalni sklop i razinu primitivizma ključnih osoba hrvatske privatizacije.

Jedino pitanje koje se postavlja u ovom trenutku je: gdje je(su) dirigent(i) i koliko će odguliti. Matanović je rekao svoje na snimkama, no bilo bi stvarno sjajno kada bi odlučio olakšati dušu i ispričati cijelu priču, bez zadrške i sa svim sočnim detaljima. (metro-portal)