Francuski predsjednik Emmanuel Macron slijedi vještu komunikacijsku strategiju. Istovremenom objavom njegovog poziva na reanimaciju Europe u 28 dnevnih novina on je na dva do tri dana odredio europsku političku raspravu. O Macronovim vizijama se govori na sva usta, barem usta onih Europljana koji još uvijek čitaju novine. Ali, upitno je hoće li tako doprijeti do "srditih" građana koji u Francuskoj nose žute prsluke, a u Velikoj Britaniji mašu zastavama Brexita.

Ali, on barem nešto nudi i pokazuje ambiciozne ciljeve za razliku od drugih političara u Europi, poput njemačke kancelarke koja se radije povlači, ili mađarskog premijera i talijanskog ministra unutarnjih poslova koji propovijedaju sumorni nacionalizam. Pred kaotični pokušaj Britanaca da napuste Uniju francuski predsjednik nudi protunacrt - renesansu za, po njegovom mišljenju, ugroženu Europu.

Dijelom od ranije poznato, dijelom radikalno

Prijedlozi su dijelom poznati, kao na primjer zajednička zaštita vanjskih granica EU-a, dijelom radikalni kao onaj da se sve političke snage zajednički orijentiraju na borbu protiv klimatskih promjena. Macron istovremeno zahtijeva uspostavljanje čitavog niza novih institucija: od jedne više nerealistične agencije za zaštitu demokracije, do investicijske banke za pitanja klime, koja bi možda imala šanse i za implementaciju. Macron je tek prije 18 mjeseci održao govor u kojem je iznio čitav katalog zahtjeva, od kojih je samo za neke izgledno, doduše vrlo sporo, da bi mogli biti i ostvareni - kao na primjer proračun za zajedničku valutu euro.

Macron je svojim zahtjevima da se europske tvrtke zaštite od američke i kineske konkurencije reagirao na protekcionizam i nadolazeće trgovinske ratove. Opet svojim zahtjevima da se granice Šengenskog prostora zatvore za migrante i da se uspostavi restriktivno pravo na azil unutar EU-a reagirao je na potrebu za zaštitom brojnih Europljana, što zapravo daje poticaj desničarskim populistima i nacionalistima. U svakom slučaju on zahtijeva raspodjelu migranata u svim zemljama EU-a, što bi moglo izazvati žestoka protivljenja kod njegovih "omiljenih neprijatelja" u Mađarskoj i Italiji.Emmanuel Macron sebe vidi u ulozi onog brzog mislioca. Drugi dio francusko-njemačkog tandema, njemačka kancelarka Angela Merkel, ima ulogu razborite realistice koja vizije vraća na ono što se može provesti. No, Macron, kojeg pritišću problemi na unutarnjopolitičkom području, nema više strpljenja čekati na Merkel. On juri naprijed, a ona će ga slijediti s odugovlačenjem. Istina, dvoje najvažnijih europskih političara su tek u siječnju u novom "Aachenskom sporazumu" hvalili zajedničko kretanje naprijed na europskoj razini, ali praktična politika uvijek izgleda nešto drugačije.

Konačno rasprava

Pismo upućeno Europljankama i Europljanima, tri tjedna prije mogućeg Brexita i 12 tjedana prije europskih izbora, nije naravno samo dio predizborne kampanje, koju Macron retorički vrlo uvijeno stilizira u sudbinsko pitanje. Svojim pokretom želi dinamični predizborni borac ubuduće određivati djelovanje parlamenta u Strasbourgu i za to mobilizirati proeuropske snage. Krajnje je vrijeme da netko ozbiljno započne izbornu kampanju. Dosadašnje svađe između populista i liberala samo su izazivale umor. Sada bi moglo doći do prave rasprave.

Već krajem godine su se Macronovi reformski prijedlozi mogli čuti na "Europskoj konferenciji". Francuski predsjednik ne isključuje mogućnost ni izmjene europskih sporazuma. To je odvažno, jer i u samoj Francuskoj bi narod morao glasovati o fundamentalnim promjenama. Natjeran demonstracijama Žutih prsluka i niskim kvotama odobravanja njegove politike, Macron bježi naprijed. A to bi moglo biti dobro za Europu.