Lukša Obradović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, dubrovački slikar iznova samostalno izlaže u svome gradu, u atriju palače Sponza, od 5., do 18. 02.2019.

Riječ je o devetnaestoj samostalnoj izložbi umjetnika, Mirakul. Za ovu je prigodu Obradović odabrao dvadesetak djela, polovicu iz ranijeg razdoblja i polovicu iz najnovije produkcije.

Specifičnost autorskog izraza i na ovoj izložbi dolazi do punog izražaja, slikar se i dalje marljivo bavi sa svojim omiljenim motivima, tajnovitim ženskim likovima, stanovnicima Grada koji su izronili iz književnosti i povijesti, sveprisutnim maskama, narodnim nošnjama, sačuvanim licima arhitekture iz proteklih, prohujalih vremena, uz more i obalu i život u njemu.

Obradovićev kolor je odmjeren, fin, posve podupirući simboliku i mistiku složenih motiva.

Što više promatram Obradovićev opus, sve mi se više nameće jedna misao, posve obična ili sasvim neobična, slikar slika šapat, bilježi jedva čujne titraje zvuka koji nevidljiv promiče i leluja između ljudi i zidova, između neba i zemlje. Slikar osluškuje tek malo narušenu tišinu, šušanj, dugi muk, kriomice uočene značajne poglede.

Na Obradovićevim slikama caruje tišina, opasni muk u kome se taloži mnoštvo neizgovorenih riječi, skrivenih pogleda, jedva opazivih kretnji.

Slikarski opus Lukše Obradovića zanimljiv je, ponekad provokativan, a ponekad smirujući, sasvim zaseban.

Ističem i Obradovićeve ženske likove s očima Medeje, davne čarobnice, Jazonove družice.

I na ovoj izložbi Obradović se predstavlja se kao zreo umjetnik, istančanog osjećaja za gestu.