Kad biste se našli u srce jedne kamerunske šume zmije otrovnice bile bi vam najmanji problem. Barem tako misli Nathan Wolfe, profesionalni „lovac na viruse" koji šest mjeseci predaje na Stanfordu, a drugih šest glumi Indianu Jonesa u biologijskoj varijanti u afričkim tropskim šumama.

Ako na trenutak zaboravite na zmije i insekte, shvatit ćete da su najopasnija stvorenja nevidljiva golom oku. Upravo su ona Wolfova lovina - virusi koji nastaju u životinjskom svijetu prije nego li se presele u sela gdje žive ljudi i rašire se po čitavom svijetu u vidu pandemije. Wolfe će svoje avanture prepričati na konferenciji pod nazivom „Virus, nevidljivi neprijatelj" koja će se održati u Veneciji od 19. do 21. rujna ove godine, a koju organiziraju tri udruženja koja nose imena Umberto Veronesi, Silvio Tronchetti i Giorgio Cini, prenosi La Repubblica. U međuvremenu, direktor Instituta Global Virus Forecasting iz San Francisca objašnjava svoje strategije kojima se služi prilikom lova na viruse prije nego poprime oblik pandemije. „Oko 60 posto virusa opasnih za ljude prenose životinje. Tajna je, dakle, u tome da ih treba tražiti na mjestima gdje je kontakt (čovjek-životinja) najintenzivniji, poput afričkih šuma u kojima se ljudi često hrane divljim vrstama, zatim azijatske tržnice na kojima se ptice prodaju žive. Na takvim sam mjestima proveo dobar dio proteklih 15 godina."

Prošlogodišnja pojava svinjske gripe i nije bila toliko 'nasilna', ali nas je sve uhvatila nespremnima, kaže Robin Weiss, virolog sa UCL-a (University College London) i jedan od najavljenih govornika na spomenutoj konferenciji, dodavši kako smo imali sreću da se suočimo s benignim virusom. Ali tako je to s virusima; uvijek treba očekivati neočekivano. Dorothy Crawford sa Sveučilišta Edinburgh čija je knjiga („Nevidljivi neprijatelj") poslužila kao inspiracija za naziv konferencije kaže kako su stručnjaci očekivali pandemiju iz Azije, ali svinjska gripa je došla iz Meksika. Taj virus pokazao se sasvim drugačijim od predviđanja. Možda je ono što najviše plaši činjenica da sva naša znanja o virusima predstavljaju vrh brijega čiju pravu veličinu još ne možemo pojmiti. „Kad bismo poredali sve viruse koji postoje na našem planetu šest puta bismo pokrili duljinu naše galaksije", kaže Crawford. „Iako danas imamo manje infekcija nego prije 50 godina, važno je nastaviti borbu s virusima jer ne smijemo zaboraviti da su neki od njih povezani i s određenim tumorima - ako pobijedimo te mikroorganizme možemo spriječiti dobivanje jednog od šest tumora", objašnjava Crawford.

I da se vratimo na usporedbu zmija otrovnica s virusima - kad su u pitanju zmije znamo sve rizike; o virusima baš i ne znamo mnogo, osim da su gadni. Wolfe kaže da ne znamo ni koji su sve to virusi opasni po čovjeka. Virusi su određivali tijek ljudske povijesti, dodaje Crawford. Ali ne treba očajavati - upravo povijest pokazuje da su oni gotovo uvijek pobjeđivani i da se sa svakom pojavom virusa pojavio i neki čovjek koji je pronašao način da ih zaustavi i tako omogući daljnji razvoj ljudske vrste, optimistično će na kraju Crawford.