Akademski slikar Duško Šibl iznimno je nadahnut i vrijedan u ovom zahtjevnom trajanju pandemije, svakodnevno slikajući u svom londonskom atelijeru, prisjećajući se druženja u atelijeru prije korone, na žalost, već više od godinu dana to nije moguće, pa se umjesto stvarnih prijatelja okružio imaginarnim, slikama u miješanim tehnikama, od akvarela do kombinacije akvarela i kolaža.

Sjećanja su izvrstan izvor motiva, pogotovo ako su pročišćena vremenskim protokom i oslobođena nepotrebnih i nekorisnih detalja i evo pred nama je galerija različitih likova zabilježena s nekoliko jednostavnih i učinkovitih autorskih poteza.

Sjećanja ostaju trajati na papiru, izloživši svoju pojavnost,specifičnost pogleda, trenutak razmišljanja, radoznalo ili umorno lice, lukavo ili simpatično, lica od više kolažiranih dijelova, složena možda i od različitih osoba, sve u memoriji, sve izloženo zaboravu, slučajnom ili namjernom, svejedno, klepsidra je uvijek jača.

Svaki zabilježeni lik ima svoju priču, najprije pitanje a onda i traženje odgovora, zašto je netko sam na slici a drugi je u paru.

Za razliku od vrlo gibljivih, energičnih motiva ciklusa Figura u pokretu, pred nama je vrlo mirni, odmjereni slikarski zapis londonskog dnevnika iz doba korone s nizom likova s kojima se slikar susretao, nedavno a čini se se kako je bilo jako davno.