Jednog dana ćemo vjerojatno uspjeti riješiti problem (ne)plodnosti, seksa i razmnožavanja u svemiru i time utrti put širenju populacije, ne malih zelenih, već malih ljudi. Međutim, ti ljudi neće dugo ostati mali. Razlog tome je jednostavan. Na Zemlji je čovjek izložen djelovanju sile gravitacije od 1G i to konstantno tijekom čitava života. Međutim, na drugim planetima našeg solarnog sustava stvar je malo drugačija.

Stručnjaci godinama pokušavaju pronaći način stvaranja umjetne gravitacije kako bi ljudskim  tijelima olakšali duga svemirska putovanja. NASA je u nekoliko navrata putem priopćenja o vlastitim istraživanjima navela kako astronauti u prosjeku u svemiru narastu i do pet centimetara jer se u pomanjkanju sile gravitacije tekućina između kralježaka širi. Tu visinu gube u roku od deset dana po povratku na Zemlju na kojoj počinje djelovati gravitacija. Upravo zbog tog privremenog rasta NASA-ina svemirska odijela su inače nešto veća i prostranija kako bi se astronauti u njima komotno osjećali nakon instant-rasta. Nije to ništa posebno, Sjetit ćete se da svi mi rastemo tijekom spavanja. Kako ležimo na leđima, gravitacija nas vuče prema dolje i isteže kralježnicu toliko da kad ujutro ustanemo bivamo viši za centimetar dva.

No ljudi koji bi bili rođeni na Marsu bili bi sasvim drugačiji u tom smislu. Prema riječima Roberta Zubrina, jednog od najvatrenijih zagovornika izgradnje naselja na Marsu, u teoriji djeca rođena na planetima na kojima je gravitacija slabija nego na Zemlji (Mars, na primjer, na kojemu je gravitacija jednaka jednoj trećini one sa Zemlje) u biti izrasla u puno više ljude nego što su oni na Zemlji. Iako se genetika naslijeđena od roditelja ne bi mijenjala, kralježnica bi se s lakoćom mogla istegnuti znatno više nego što je slučaj na Zemlji. Marsovska djeca (i sva ona rođena u sferama slabije gravitacije) na sreću ne bi imala problema s gubitkom mišićne mase i slabih kostiju od kojih bi patili astronauti na dugim putovanjima.

No nažalost, ta djeca ne bi mogla doći na Zemlju bez problema. Ovdje bi bila izložena tri puta jačoj gravitaciji nego 'kod kuće' i zbog toga bi imala ozbiljnih poteškoća s kostima. To je jednom prigodom dobro objasnio NASA-in znanstvenik  Al Globus dajući primjer osobe s Marsa koja ima 72 kilograma: „Kad bi došao na planet s tri puta jačom gravitacijom, kao što je dolazak s Marsa na Zemlju, 'težio' bih oko 226 kilograma i imao bih velikih poteškoća pri ustajanju iz kreveta." Matematika je jasna. „Pohađanje fakulteta na Zemlji djeci s Marsa ili Mjeseca jednostavno ne dolazi u obzir", zaključuje Globus.