Sandra Bagarić za sebe kaže da je veselo brbljavo stvorenje s garavim očima, a mi dodajemo da je srušila sve stereotipe o punašnim opernim pjevačicama u dugim haljinama, s puno šminke na licu. Na razgovoru se pojavila u odjeći za fitnes, nenašminkana, sličnija studenticama koje su to jutro pile kavu u Zvečki nego opernoj divi. Izdvaja se veselim čavrljanjem, smijehom i pozitivnom energijom koju širi gdje god se pojavi.

Na taj smijeh i energiju "pao" je i njen suprug pijanist Darko Domitrović već na prvom satu. Kako je to bilo?

- Došla ja iz Sarajeva, upisala Akademiju i evo me na prvom satu. Nisam ni znala da je Darko profesor. Pogledam ga, a on kaže: "Uh, nevolja". To je značilo da mi neće moći odoljeti, a i ja sam znala da je baš on - pravi. Rodila se vrlo strastvena ljubav koja traje i danas. Imamo sinove Marka i Lovru i sve je kao u bajci.

Darko je rođeni Zagrepčanin, miran i staložen, a vi nemirnog duha, kao i sva sarajevska raja. Znači li to da se suprotnosti privlače?

- Da, totalno smo različiti. On ne voli ćevape, burek, pite, tufahije, kadaife, baklave, a ja se gušim u njima. On na Sljemenu čita novine i puši, a ja djeci pričam o vitezovima i duhovima, "ratujem" po šumi i onda izmoreni odemo na grah.

Sandra voli otići i na Cmrok, Gornji grad, Bundek i Jarun. Kaže da je Zagreb grad po mjeri čovjeka i da treba otići u Tokio ili New York i vidjeti pravu prometnu gužvu.

- Ljudi nisu svjesni što Zagreb ima. Gdje se može za 20-ak minuta biti na tisuću metara visine ili još brže na dva prekrasna jezera? Žao mi je što mnogi ne koriste prednosti ovog grada. Poznajem ljude koji žive stotinjak metara od HNK-a, a nikad nisu bili u njemu ili one koji umjesto u prirodu nedjeljom odu u šoping-centar.

Đir u kolicima za smećeSandra nam je ispričala i anegdotu koju često spominju njeni prijatelji. - Dugo sam bila fascinirana Zagrebom noću, kad sve utihne, kad idu zadnji tramvaji i pojavljuju se radnici Čistoće sa svojim kolicima. Znali smo se tad vraćati iz kazališta, a ja, čim bih vidjela kolica, odmah sam žicala radnika da mi da jedan krug. Naravno, znali su za tu moju "bolest" i prepuštali mi svoja vozila. Ja bih pak sjela i pjevala "Ja ljubim...". Suprugu je ispočetka bilo neugodno pa me čuvao da ne poletim u kolica, a kasnije je vidio da me ne može spriječiti. Sad sam se malo smirila, ali i dalje postoji opasnost da nekome otmem kolica za jedan đir.

Najviše od svega Sandru smetaju zločesti ljudi. U šali kaže da iz egoizma ne želi biti takva, jer bi to škodilo njenoj ljepoti, a ljepota je njoj u malim stvarima.

Od svih uloga koje je otpjevala najdraža joj je ona u "Kneginji čardaša", jer tu kao da igra sebe, jer kneginja je mlada, vesela i zaljubljena. Glavna akterka bila je i u operama "Madam Troubadur", "Grofica Marica", "Mala Floramy", "Noć u Veneciji" itd. Za jesen priprema "Dunda Maroja" i "Lijepu Helenu" u Komediji. Vragolasto poziva muški dio publike najavljujući da se u "Lijepoj Heleni" prvi put skida u haltere i korzet. Ali, razlog za dolazak zapravo je njen božanski sopran kojim je bila zadivljena i naša najveća operna diva Ljiljana Molnar Talajić, u čijoj je klasi Sandra diplomirala prije 13 godina.