Jedan od segmenata istraživanja, vrlo vrijednog hrvatskog umjetnika, slikara Mladena Žunjića jest i pitanje mogućnosti boje, boja, vertikala i horizontala kolorita.

U dosadašnjem obimnom opusu jasno je da je Žunjiću boja temeljni element slikarstva, pojedinačne boje i cjelokupni dijapazon kolora jer na tome zasniva svoju artističku osobnost.

Naravno, slikar se vješto i nenametljivo koristi pozitivnim tekovinama proteklih vremena u razvoju umjetnosti, koristeći ih tek u krajnjoj nuždi.

S druge strane valja istaknuti kako kontinuirani i strastveni rad umjetnika donosi u konačnici znatnu slobodu izbora djela za izlaganje ali i u tom neprekinutom nizu autor može precizno opaziti karakteristične elemente građenja slike i odlučiti o mogućim korekcijama ili pak promjenama.

Nekoliko slika čini atraktivni ciklus Lirskih apstrakcija, izvedenih u kombinaciji ulja i akrila na uobičajeno velikom formatu platna.

Pred nama je niz oslobođenih tijekova, pravaca kretanja oslobođene boje koja se širi u svim pravcima poput vulkanske magme, dopirući iznimno daleko i ostavljajući duboke tragove.

Slike mogu odavati i dojam fotografija Zemlje učinjene iz svemira, odakle na njoj sve izgleda skladno i potrebno.

I ovdje kod ovih slika možemo govoriti o znatnoj nazočnosti energija koja se giba unutar boja, stvarajućui novi krajobraz, novi prostor.

Da, može se reći kako Žunjić kreira nove svjetove, još neviđen krajobraze koji se skrivaju u budućnosti.