Ono oko čega vlada sloga među ministrima okoliša svih zemalja skupine G20 je načelna spremnost držati se Pariškog sporazuma iz 2015. koji želi ograničiti zatopljenje planete za najviše 1,5 stupnja obzirom na predindustrijsko doba. Ali kako objašnjava domaćin sastanka u Napulju, talijanski ministar za ekološku promjenu Roberto Cingolani, usprkos dugotrajnim pregovorima ovog petka nije došlo do sloge o konačnom dokumentu.

Talijanski ministar ukazuje kako sloga ne vlada samo oko dvije od ukupno šezdeset točaka sporazuma, ali veoma bitna: između ostalog je tu riječ o napuštanju ugljena kao energenta, ali je problem kad treba biti konkretan. "Svi su se obavezali na dekarbonizaciju, ali je pitanje u kojem vremenskom razdoblju." To nije čudno, obzirom da su u skupini G20 i zemlje kao što su Kina i Indija koje se neće olako oprostiti od korištenja tog energenta, bez obzira koliku emisiju CO2 on stvarao.

Ipak je više sloge nego što zvuči

Cingolani se nada kako će se ipak još naći kompromis, ali to će biti posao za predsjednike država ili vlada skupine G20 koji će se sastati u listopadu. Jer talijanski ministar upozorava kako bi takav sporazum među državama koje zajedno stvaraju čak 80% emisije ugljičnog dioksida naše planete, od "temeljne važnosti otvoriti put (za konferenciju UN-a o klimi) COP26" koji će se u studenom održati u Glasgowu.

Ipak, njemački državni tajnik u ministarstvu okoliša Joachen Flasbarth poručuje na socijalnu mrežu iz Napulja kako ishod možda zvuči gore nego što je bilo ozračje na sastanku: "Po prvi put su se ministri okoliša i energetike zemalja G20 obavezali na svoju zajedničku 'misiju' biti predvodnici kod zaštite klime i ograničenje zatopljenja na 1,5 stupnja 'zadržati u sferi mogućeg'" piše njemački političar. No ipak i izražava žalost što se "kod ugljena i napuštanja ugljena" nije postigla sloga.