Život je do sada bio jednostavan: oglas u novinama, par tisućica eura i potpisa i postajete ponosni vlasnik XYZ LtdCoInc. Zadnja pošta: Vaduz. Cijena: prava sitnica, 6,7% poreza na godišnji promet, jednostavno računovodstva, par stotina eura rezidentu Lihtenštajna na čijoj se kućnoj adresi, uz vašu, nalazi još gomila drugih firmi.

Pogodnosti kao u priči: jeftina registracija, brodovi, auti, ako treba i avioni, helikopteri i podmornice. Nerezidentni račun u nekoj čudnoj banci (nekad i u „domaćoj") možete puniti do besvijesti, prazniti ga još brže i vraćati „korisnicima" usluga vašeg LtdCoInc-a uz proviziju koja je daleko ispod troškova Studentskog servisa, putnih troškova u egzotične zemlje i sličnih načina „izbjegavanja poreza", kako to vole reći ministri financija.

Kad su Francuzi pred petnaestak godina označili porezne oaze kao mjesta koja će svjetsko gospodarstvo dovesti do kolapsa, većina se analitičara smijala. U tom trenutku, naime, 80% svjetskog novca išlo je preko neke od verzija gornje priče, samo je lokacija bila druga: Delaware, Nevada, Cipar, Isle of Man ....

Ipak, upornost francuske diplomacije već je poslovična, a uspjeh je došao nakon dugog natezanja. Princ Nikolaus od Lihtenštajna izjavio je da je njegova zemlja spremna na dogovor s Europskom unijom, iako je 30 posto BDP-a malene kneževine stiglo upravo iz gornjih izvora.

Sastanak u Parizu je (treba li to reći) inicirala Francuska, koja je okupila zemlje EU da se pokušaju obračunati s poreznim utočištima. Inače, Lihtenštajn je, uz Andoru i Monaco, na crnoj listi OECD-a zbog svoje politike da ne odaju podatke o poreznim obvezama i bankovnim računima u svojoj zemlji. (metro-portal)