Svaka se politika dobrim dijelom zasniva i na simboličkim aktima pa tako i politika aktualne vladajuće koalicije premijera Andreja Plenkovića: jedan od posljednjih činova na zadnjoj sjednici Sabora pred njegovo raspuštanje bilo je usvajanje izmjena Zakona o kaznenom postupku, poznatog pod nazivom Lex AP. Njime se uvodi mogućnost strožeg sankcioniranja osoba - tzv. zviždača - koje novinarima odaju podatke iz nejavnih istražnih postupaka, poput primjerice SMS-poruka ili privatnih mailova osumnjičenih osoba.

Time je Plenković, kao premijer i predsjednik najjače stranke u Hrvatskoj, pokazao da može provesti u djelo ono do čega mu je stalo, da može nametnuti svoju volju - simboličke oznake političkog lidera koje će mu itekako dobro doći u predstojećoj predizbornoj kampanji.

No, što je na kraju izglasano - o tome postoje različita tumačenja. Tako, primjerice, HDZ-ov ministar pravosuđa i uprave, Ivan Malenica, govori da se uvođenjem novog kaznenog djela „neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje" želi "osigurati presumpcija nevinosti", kako se ne bi događalo "da se na temelju određenih informacija stvara dojam da je osoba kriva prije nego je započeo kazneni postupak." On ističe kako je cilj zaštita osobnosti optuženih te sankcioniranje onih koji u obavljanju dužnosti neovlašteno otkrivaju sadržaj iz postupka.

"Zakon opasnih namjera"

Drugačije na to gledaju predstavnici medija. "Ovo pooštravanje Kaznenog zakona predstavlja kriminalizaciju novinara kao počinitelja ili suučesnika kaznenog djela", kaže u razgovoru za DW Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i Europske federacije novinara. Time se žele ograničiti medijske slobode u Hrvatskoj. "Kada se radi o kaznenom djelu policija ima na raspolaganju puno više mjera naspram novinara nego inače, može pretraživati njihove mobitele i opremu ili redakcije, kako bi došla da izvora informacija. To je pokušaj represivnog udara na struku", naglašava Sever.

Protiv Lex AP-a u Hrvatskoj protestiraju i novinari i oporba još od rujna prošle godine, kada je objavljeno da vlada priprema izmjene Kaznenog zakona i kada je prvi nacrt ušao u saborsku proceduru. Od tada je više tisuća novinara potpisalo peticiju protiv njega, organizirani su prosvjedi pred zgradom vlade na Markovom trgu u Zagrebu, padale su teške riječi i žestoke optužbe na saborskim raspravama i na konferencijama za medije.

Tako je oporba tvrdila da se radi "zakonu kojim se želi pokriti političku korupciju", premijer Plenković je uspoređivan jednom s Hitlerom, drugi put s Orbanom i Vučićem, vladu se optuživalo za pokušaj "suzbijanja slobode govora i gušenje demokracije, što je odlika totalitarnog režima", riječi je bilo o tome da je "država okupirana od strane mafije na vlasti". A iz Hrvatskog novinarskog društva poručuju da je Lex AP "zakon opasnih namjera", te da je njegova intencija "da se sakriju različite otimačine javnog novca, različita nasilja i hajdučija koja vlada hrvatskim društvom''.

A svoju zabrinutost je u međuvremenu izrazilo i Vijeće Europe u svom nedavno objavljenom izvještaju o slobodi medija. Hrvatska se u njemu navodi na nekoliko mjesta, a u vezi s Lex AP-om se naglašava kako "kritičari upozoravaju da bi taj zakon mogao okončati neovisno novinarstvo u Hrvatskoj i oblikovati novu medijsku eru pod kontrolom države, u suprotnosti s europskim standardima".

Mada je, pod utjecajem kritike, Vlada promijenila i donakle ublažila prvotni nacrt zakona, pa tako novinari ne mogu više biti kažnjavani zbog objave doturenih im informacija, Maja Sever i nadalje smatra kako se tu radi o pokušaju bitnog ograničavanja slobode novinarskog izvještavanja. Ona kaže da je u svoja dva mandata Plenković morao zamijeniti oko 30 svojih ministara, velikim dijelom zbog korupcijskih afera koje su otkrili uglavnom novinari, što mu stvara veliku političku štetu uoči superizborne godine u Hrvatskoj.

Orban kao uzor?

"Tu su povezane dvije stvari: s jedne strane cure informacije, što on želi zaustaviti. A s druge strane nameće Ivana Turudića na mjesto novog Državnog odvjetnika, čovjeka koji je duboko kompromitiran, koji se kao sudac družio s Mamićem dok je ovaj bio u istražnom postupku i koji je više puta ulovljen da je davao neistinite iskaze. A upravo je Državno odvjetništvo nadležno za pokretanje postupaka korupcije na državnoj razini", smatra Sever.

Kada se tome pridoda da premijer u posljednje vrijeme ulazi u spor s Uredom europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj, koji je nadležan za pokretanje sudskih postupaka vezanih uz kaznena djela prijevare i korupcije na štetu proračuna Europske unije, te da je sve više slučajeva zarobljavanja medija kroz ucjene putem oglašavanja državnih firmi, onda se svakako može govoriti o pokušaju orbanizacije Hrvatske, naglašava Sever. "Radi se o destabilizaciji demokratskih institucija i čitavog društva. Zato je usporedba s Mađarskom sasvim na mjestu", napominje Sever.

Suzdržaniji u procjeni opasnosti od orbanizacije zemlje je politički analitičar Žarko Puhovski. U razgovoru za DW on kaže da Lexom AP premijer "objektivno sužava prostor novinske kritike, a to ni za jednu zajednicu nije dobro jer se multiplicira mogućnost da moćnici rade što hoće". To se pokazalo i pri izboru Turudića: "Nedvojbeno je da je novi državni odvjetnik lagao na saborskom odboru za pravosuđe. Ali Plenković je htio pokazati da može nadjačati oporbu", kaže Puhovski.

No, on ipak ne smatra da postoje objektivne šanse za orbanizaciju zemlje: "Ne mislim da tu postoji neku opširna agenda, tu se radi o paničnim potezima."

Ali baš to je ono što čudi. "Plenković se ponaša kao da mu je voda došla do grla, a ja mislim da mu dobro ide, on dobiva izbore. Ja ne vidim razloga za nervozu, ali on djeluje nervozno. Vjerojatno on zna nešto što ja ne znam. Djeluje kao da se nečega boji, kao da je u panici", kaže Puhovski.

Radi li se u svim ovim potezima doista o "opasnim namjerama", kao što to tvrdi oporba, vjerojatno će se više znati nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 17. travnja i potom izbora za Europski parlament 9. lipnja.