Peristil označava unutarnje dvorište kuće okruženo stupovima, a općenito se odnosi na bilo koji vanjski prostor okružen stupovima. Etimološki se sastoji od riječi περί (peri) koja znači „okolo" i στῦλος (stilos) koja označava stup. 

Leonardo Losciale izvrće taj pojam i smješta stupove u središte zatvorenog galerijskog prostora. Također umjesto statičnih kamenih stupova za svoj peristil koristi module stupa s papirnatom ovojnicom i mehanizma koji ih ritmički otvara i zatvara. Širenje oboda modula ujedno je i rastvaranja naboranog papira koji pri tome šušti. Kada sam prvi put vidio ove objekte dojmila me njihova veličina, visoki su oko dva metra, a promjera metar i pol. Ima nešto intrigantno u predmetima koji su oživljeni, a ne znamo kako se kreću i ta se zagonetnost povećava s njihovom veličinom. Kretanje stupova nije identično tako da oni među sobom stvaraju zanimljiv ritam.

Leonardo Losciale ove objekte nadopunjuje svojom izvedbom. Ulazi u jedan stupac, zatim drugi pa treći i svira na objektima pronađenim u prostoru. Ritam koji odsvira ponavlja se loop mašinom i tako postaje dio instalacije. Ritmički odnos otvaranja i zatvaranja modula nije unaprijed zadan nego je prepušten slučaju, a Losciale ga nadopunjuje improvizacijom vodeći se zvukom koji mu je u tome trenutku zanimljiv. Tako da se relativno predvidljiv mehanički ritam stupaca usložnjava ljudskom voljom.

U svome radu Leonardo Losciale je bio vođen filozofijom razlike Gillesa Deleuza. Tradicionalna metafizika od Aristotela određuje istinu kao podudaranje svijeta i mišljenja, a istinu uzima kao temelj mišljenja. Deleuz knjigom Ponavljanje i razlika iz 1968. postavlja svoju filozofiju na drugačijem temelju, njega ne zanima što postoji i što možemo znati nego samo ono što činimo. Razvijajući subjektivnu teoriju djelovanja, Deleuz ne treba definirati objekt pomoću principa identiteta, njega zanima subjekt koji određuje razlikom.

Deleuzova filozofija se može primijeniti kao osobna teorija prema kojoj se čovjek određuje djelovanjem, ali ona ima i puno šire, metafizičko značenje jer je subjekt za Deleuza svaka živa i neživa individua. Filozofija razlike ne određuje predmet postavljajući pitanje „što je...?" i uspoređujući predmet s nekom vječnom vrijednosti, nego postavlja pitanja poput „koji?", „kako?" i „u kojem slučaju?" te određuje individuu kroz njeno razlikovanje od drugih predmeta u nizu.

Ovakav način razmišljanja dovodi autora u situaciju u kojoj njegovo djelo nije preslikavanje apstraktne ideje u nekoj materiji, nego se ponavljanjem ideje u drugom mediju događa razlikovanje koje stvara individualni umjetnički rad. Takvo djelo ima autonomiju djelovanja koja je u slučaju likovnog rada njegovo osjetilno pojavljivanje pred publikom. Autor nije hijerarhijski nadređen djelu, on je samo jedan od elemenata u lancu ponavljanja i razlikovanja. Slučajnost u formiranju rada nije znak kaosa nego je prepuštanje djelu da preuzme svoju autonomiju. Poput djeteta koje tek kada dobije svoju slobodu može prihvatiti odgovornost, skulptura na način na koji ju Leonardo Losciale radi tek kada je, nakon detaljne pripreme, prepuštena slučajnosti može zaplesati. (predgovor, Gregor Sirotić Marušić)

BIOGRAFIJA

Leonardo Losciale (rođen u Bisceglieu, Italija, 13. veljače 1985.) upisao je 2018. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer kiparstvo, gdje je diplomirao u rujnu 2024. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložbi, uključujući Salon mladih 2022. i 14. hrvatski trijenale kiparstva, obje u HDLU, Zagreb. U 2024. godini imao je tri samostalne izložbe i to u Galeriji Šira (Zagreb), Galeriji Augustinčić (Klanjec) i Garaži Kamba (Zagreb). Sudjelovao je na međunarodnoj kiparskoj radionici u Brtonigli i Vrsaru (Hrvatska) specijalizirajući se za izradu kamenih skulptura (dvije kamene skulpture pod nazivom "Kaline" i "U tranziciji" trajno postavljene u javnom prostoru, Istra - Hrvatska). Sudjelovao je i na simpoziju "Svijetle pruge" (galerija drvenih skulptura na otvorenom u Hrvatskim šumama, Bjelovarsko-bilogorska županija), za izradu drvenih skulptura velikog formata. Zajedno s Marinom Brkić izradio je skulpturu "Kukuružnjak", trajno postavljenu u j avnom prostoru.Sudjelovao je na raznim radionicama participativnih/kolektivnih umjetničkih djela, likovne kritike i prostornih intervencija (Grožnjan, Graz, Ljubljana, Trst, Gorizia, Zagreb, itd.). Zajedno s Marinom Brkić i Mateom Despot jedan je od osnivača neformalne galerije "Rupa". U svom radu uglavnom se bavi novim materijalima, ambijentalnim instalacijama, procesualnošću i interakcijom. Također se bavi eksperimentalnom glazbom i istraživanjem novih zvučnih diskursa. Magistar je klasične glazbe i radi kao timpanist u Zagrebačkoj filharmoniji. Kao glazbeni solist nastupao je u Parizu, Strasbourgu, Milanu, Rimu, Dresdenu, Zagrebu, itd., a surađuje s raznim orkestrima u Europi. Živi i radi u Zagrebu.