Tjedan dana prije predstavljanja novo filma Martina Scorseseja  ''Otok Shutter'' na Berlinskom filmskom festivalu, Leonardo Di Caprio i Martin Scorsese svratili su u hotel Bristol u Parizu, ulicu dalje od Elizejske palače. Pušeći očigledno skupu cigaru, Leo je za francuski Metro pričao o svojoj ulozi u ovoj snažnoj adaptaciji Dennisa Lehanea i svom odnosu s majstorskim redateljem.

Je li vam Scorsese pokazao druge filmove kako bi vas pripremio za ulogu u ''Otoku Shutter''?

Pogledali smo ih jako puno! Kao, na primjer, ''Lauru'' Otta Premingera ili ''Iz prošlosti'' Jacquesa Tourneura. Ali Hitchcokova ''Vrtoglavica'' bila je zapravo najveći utjecaj što se tiče odnosa koji publika ima s detektivski pretjeranom opsesijom. U jednom trenutku Jimmy Stewart vas počinje iznevjeravati i emocionalno raditi stvari koje su izvan svega, koje nisu normalne prema knjizi, pa shvatite da postoji priča u pozadini tog lika. Ne znate gdje ta realnost završava, kada počinje san, što je fikcija, što je istina. U ''Otoku Shutter'' se sve te stvari također presijecaju. Bez da kažem previše o kraju, to je film o tipu koji se suočava s istinom, sam u sobi.

Koliko je kompleksno to glumiti?

Pa, u osnovi smo moj lik za svaku scenu glumili na dva različita načina. Ponekad tri ili četiri jer smo znali da će ovaj film donijeti potpuno drugačije značenje kad ga pogledate po drugi put. Cijeli film konstantno djeluje na drugačijim razinama, kao puzzle, pa je bilo zbilja teško pratiti svakog glumca... Konačno, tijekom montaže je na majstorskom redatelju poput Martyja bilo da sve izjednači i zadrži publiku uz lik.

Neke scene su emocionalno najekstremnije od svih koje sam vidio da glumite. Je li to ponekad bilo zbilja bolno?

Ne mogu previše reći o specifičnim scenama pa ću govoriti općenito. Zbog sažete verzije scenarija, u biti sam morao zajedno suzbiti svijet traumatičnih događaja i pojedinačnih priča iz njegove prošlosti. Bio sam jako pripremljen za emocionalnost lika ali nisam bio siguran kad bi to trebalo izaći van. Za mene je to bilo otkriće i morali smo gurati, gurati i još više gurati. To je zanimljivo jer kad se počnete uživljavati u lik, nakon nekog vremena nastane emocionalna istina o njemu koju morate ispričati. Toliko o tome da je film sumnjičav prema ljudima. A kad ste konačno suočeni s istinom, sav teret koji imate jednostavno morate pustiti.

Scorsese kaže da vas voli jer ste glumac koji ima puno hrabrosti? Što je za vas hrabrost?

U glumi? Vau... (pauza). To je zanimljivo jer puno glumaca ima hrabrosti. Uvijek mislim da se tu radi o redatelju. Redatelj je taj koji mora voditi glumca kako bi izbjegao da postane sklon uživanju ili presentimentalan. Također je redateljev posao da sjedi u dobi za montažu i izrezuje scene kako bi publiku doveo do osjećaja nelagode, kao i da im ostavi dovoljno mjesta za popunjavanje praznina za sebe. Siguran sam da bi, ako u cijelosti prikažete moju glumu u ''Otoku Shutter'' ili mnogim drugim filmovima, to bilo strašno za gledati! I zato trebate biti dovoljno sretni da radite sa sjajnim redateljem.

A osjećate li se sretnim kad radite sa Scorsesejem?

Naravno da se osjećam sretnim! Osjećam kao da je to dar svaki put kad mogu hodati s njim na setu. Svaki put sam uzbuđen. Tko zna hoće li toga biti još? Vidjet ćemo. Dosad je to bio divan dio mog života i veliko iskustvo za učenje. Divim se njegovoj iskrenoj ljubavi i strasti prema filmu kao umjetničkoj formi. On je umjetnik i kad sam ga upoznao, to je bilo prvi put da me netko natjerao da na film gledam kao na umejtničku formu, kao slikanje ili glazbu. Dao mi je razumijevanje filma kakvo nikad prije nisam imao.

Osjećate li se kao kod kuće kad s njim radite na novom filmu?

Moj prvi film bio je s Robertom De Nirom i... (radi pauzu). No, ne, moja prva uloga bila je u filmu ''Critters 3''! (Smije se) Ali moja prva legitimna uloga bila je s De Nirom u ''Životu ovoga dječaka'' i sjećam se da sam gledao sve njegove filmove sa Scorsesejem. Pa kad sam konačno upoznao Martyja 2002., bio sam oblikovan njegovim radom. Filmovi koje su oni snimali bili su filmovi u kakvima sam htio biti! Moći raditi s nekim koga smatrate redateljem svog života je duboko sretno iskustvo.

Hoćete li glumiti Sinatru za Scorseseja?

Koliko ja znam, još nema planova za to. Postoji scenarij, ali ne znam hoće li se on tome posvetiti i želi li definitivno mene za to. Pričali smo o tome i znam da je za njega Frank Sinatra takva kulturna ikona u talijansko-američkoj zajednici da ga to intrigira.