Populistička vlada u Italiji čini oni što populisti rade najbolje: izokreću činjenice, potpiruju emocije, slave pobjede uz pomoć lažnih optužbi i jednostavnih parola - i na tome skupljaju politički kapital. Tako ministar gospodarstva Luigi di Maio drsko tvrdi da Italija svake godine u proračun EU-a uplaćuje 20 milijardi eura. To je pogrešno, u 2017. godini se radilo o neto uplatama u visini od 3,3 milijarde eura. Povjerenik EU-a za budžetska pitanja Günther Oettinger osobno je korigirao „fake news" koji je plasirao Di Maio.

Vođa populističkog pokreta Pet zvijezda prijeti da u tekućoj proračunskoj godini više neće plaćati talijanski doprinos Europskoj uniji. To je kao prvo protuzakonito, a kao drugo - nespretna ucjena, koju je EU odmah odbacio. Di Maio i desno-radikalni ministar policije Matteo Salvini nadalje tvrde da je EU obećao Italiji da će preuzeti sve migrante koji stignu na talijansko tlo. I to je pogrešno. Nikada nije postignut takav sporazum među zemljama članicama, pogotovo ga nisu prihvatile one zemlje koje i same ne žele primati migrante. Neke od njih su signalizirale (dragovoljnu) spremnost da eventualno prihvate neke migrante. I to je sve što se tiče solidarnosti.

Ucjene, laži, nacionalizam

Potpuno je bizarna tvrdnja da je Europska komisija u Bruxellesu nadležna za prihvat izbjeglica. Di Maio i Salvini vrlo dobro znaju da su za to nadležne samo nacionalne države, zemlje članice EU-a. Solidarnosti manjka uzgred i među populističkim vladama: ni autokrat s Dunava Viktor Orbán ne želi, usprkos talijanskom upitu, prihvatiti ni jednog jedinog migranta.

Činjenica da su Salvini i njegovi istomišljenici u jednoj talijanskoj luci praktički kao taoce uzeli migrante koji su se nalazili na brodu talijanske obalne straže „Diciotti", čak i talijanskom pravosuđu ide predaleko. Ono je pokrenulo istragu zbog „oduzimanja slobode", istragu koja vjerojatno neće baš otići predaleko, ali je barem mali, vidljivi znak otpora protiv kursa populista u Rimu. Salvinijeva reakcija je bila očekivana i na vrlo niskoj razini: istražni postupak je nazvao „sramotnim", jer se, tvrdi, radi samo o Italiji. Istovremeno je rekao da je istragom „počašćen", jer ona, kaže, samo odaje priznanje njegovoj borbi protiv sustava. Takve neozbiljne napade na pravosuđe u međuvremeno smo vidjeli i u Bijeloj kući u Washingtonu. Ali oni ne smiju postati svakodnevica u Italiji!Desno-radikalni ministar unutarnjih poslova Salvini, koji s migrantima neprestano nastavlja voditi predizbornu kampanju iako su aktualne brojke pristiglih osoba miljama udaljene od kriznih vremena, ima jednostavan recept koji otkriva koliko on zapravo prezire te ljude: vraćanjem (odnosno zabranom uplovljavanja u talijanske luke, op. ur.) svih brodova na kojima ima migranata on želi podići „ogradu" oko Italije - po svaku cijenu. „Najprije Italija", to je slogan koji on želi provesti i u praksi, bez obzira na cijenu koju se pritom mora platiti.

Italija će možda ići do kraja...

Istina je da zemlje članice EU-a ni nakon tri godine još uvijek nisu uspjele postići dogovor oko reforme sustava azila i prihvata migranata. To je bolna točka koju populisti, i to ne samo u Italiji, sad obilno koriste: EU je kriv za sve. Takva refleksna reakcija je naravno pogrešna. Problemi su kompleksni i Italija je među onim zemljama koje su proteklih godina spriječile reformu europskih pravila.

Jednostrano djelovati, pritom kršiti sva europska pravila, pa i ona koja se tiču humanosti, kao što to rade Matteo Salvini i Luigi Di Maio, to uopće ne ide. Tako oni ugrožavaju temeljna načela na kojima je podignut EU. Neće daleko stići sa svojim ucjenama, oni jednostavno to ne smiju. U predstojećim pregovorima oko proračuna Unije (2021.-2027.) Talijani bi ipak mogli praviti još puno problema. Mora se računati s time da će desni radikali i populisti čak riskirati i izbacivanje iz eurozone ili EU-a kako bi ispunili svoje ciljeve. Nakon Brexita, Poljske i Mađarske, Italija se velikom brzinom pretvara u sljedeće krizno žarište Europske unije.