Lady Gaga prodala je više od 15 milijuna albuma i 40 milijuna singlova i vjerojatno je najčešće spominjana pjevačica na planeti.

Nedavno si bila na naslovnici Time magazine kao jedna od 100 najutjecajnih ljudi na svijetu. Jesi li bila iznenađena?
Da, naravno da sam bila iznenađena, ali i uzbuđena. Blagoslovljena sam što imam divne fanove koji su glasali za mene.

Rođena si kao Stefani, kako je došlo do imena Gaga?
To je bio nadimak kojim su me zvali neki prijatelji u New Yorku. Radila sam art pop glazbene performance u gradu i bili su malo ekscentrični pretpostavljam. Pa su me ljudi počeli zvati Gaga po pjesmi grupe Queen "Radio Gaga".

S koliko godina si znala da želiš biti izvođač?
Još u utrobi, Larry. U majčinoj toploj utrobi.

Od rođenja?
Da, od rođenja. Pretpostavljam da se može reći da je moja sudbina bila da postanem izvođač. Stalno sam nešto izvodila čak i u restoranima s obitelji ili u dnevnoj sobi.
Ali bilo je jako zanimljivo razdoblje do toga da sada to radim da zaradim za život. I odbijam prestati. Vjerojatno bi trebala uzeti pauzu i otići na odmor. Ali radije ću umrijeti na pozornici, nego pod palmom.

Prije nego si počela nastupati, jesi li imala koje druge poslove?
Mnogo godina bila sam konobarica i barmen, a također i go-go plesačica. Znala sam zaraditi mnogo novca postavljajući letke da bi ljudi došli na moj nastup.
Zaposlila sam se sa 15 godina zato što sam imala džeparac od 20$ tjedno što je u New Yorku nemoguće. Zato sam konobarila preko puta ulice u kojoj sam živjela. I sve novce koje sam tako znala zaraditi dala bi da mogu gledati jazz u centru grada.

Rekla si da ljudi nepažljivo koriste riječ ikona. Smatraš li sebe ikonom?
Ne, ne smatram. Ali ipak,nadam se da ću nakon smrti biti smatrana ikonom.

Tko su tvoje ikone?
Moja majka, moja baka, a volim jako i princezu Dianu. Imala je velik utjecaj na mene kada sam bila mlađa zato što ju je moja majka obožavala. Njezina priča, kako je počela, kako se udala, kako je njezino društvo utjecalo na nju- bila sam jako fascinirana.

Nikada neću zaboraviti dan kada je poginula, majka je plakala, sjedila na kauču i gledala vijesti, bila sam jako mlada. To je bio jako moćan trenutak u mojem djetinjstvu, gledajući majku koja je tako povezana s nekim. Pa možemo reći da je ona jedna od mojih najvećih ikona. Isto kao I David Bowie.

Je li te obitelj ohrabrila za nastupe?
Je. Moja mama je bila u glazbenom kazalištu dok je bila mlađa, a tata je bio u cover bendu Brucea Springsteena godinama. Uvijek su bili jaka podrška i ulili su jaku poslovnu etiku u mene I moje sestre.Pa sve dok puno radim što god što želim, njima je to u redu.

Bilo je priča i priča, često krivih, o tvom zdravlju. Kako si?
Lupus je u mojoj obitelji, i to je genetski. Ali još nemam nikakve znakove, simptome lupusa. Ali imam testirano pozitivnu crtu za bolest.

Smrt je tema u dosta tvojih nastupa. Razmišljaš li o umiranju?
Sanjam o tome često. Mogla bi ti lagati i ne reći istinu, ali istina je da razmišljam o tome. Dobra sam prijateljica sa Deepakom Choprom s kim pričam mnogo o svojim snovima i on misli da tu nema ništa oko čega se trebam brinuti. Kaže mi da sam jako kreativna i da moram naučiti prigrliti svoje ludilo i ne brinuti se oko toga. Često ga zovem i kažem - Deepak, imala sam najstrašniji, morbidan san. Što to znači? I on onda kaže da sam samo jako kreativna. Stavite to na pozornicu. Mislim da je to dio moje fascinacije, isto kao i zašto je u nastupima, kao proslava srama. Nastup je odbacivanje nesigurnosti.

Kugla čudovišta je u biti egzorcizam za moje fanove I mene gdje na neki način sve stavimo na stol I to odbacimo. Toliko toga u nastupu ima o nesigurnosti i borbi. I mnogo mojih fanova je jako, jako, jako uznemireno. I ja sam bila stvarno uznemirena. I još sam uvijek.

Nije mi zanimljivo biti savršena mirna pop pjevačica koja izgleda odlično u bikiniju I na naslovnici je svakog časopisa. Više me zanima pomaganje svojim fanovima da zavole ono što jesu, da odbace predrasude i sve negativne stvari koje su naučili od društva.

Kako dolaziš do ideja za kostime?
Neke stvari koje nosim su očito dizajneri napravili za mene, ali dosta novijih, originalnih komada označavaju na neki način odbacivanje onoga što ljudi misle o ženama. Pretpostavljam da sam feministica. Ja jesam feministica. I želim promijeniti način na koji muškarci gledaju žene I promijeniti- mislim da nije još sigurno što ona definitivno želi reći svojim radom, ali Marina Bromovich, izvedbena umjetnica, čini se tako neograničena I zna reći kako na neki način sami stvaramo svoje granice.

Postoje li neke granice koje ne bi prešla?
Nisam zainteresirana za nasilje, ne volim negativnosti, ne volim predrasude i ne vjerujem u mržnju u glazbi. Dakle postoje neke stvari, pretpostavljam.

Rekla si da više ne koristiš kokain. Je li bilo teško prestati?
Ne, nije. Do vremena kada sam ga prestala konzumirati, već je uništavao moj život. Pa ne, na neki način sam ga samo odbacila.

Kako si došla do ideje malih čudovišta I što ona znači?
Pa, napisala sam album "The Fame Monster" i kada sam završila shvatila sam das am svaku pjesmu napisala o određenom strahu kojeg imam da sam došla do puta na kojem promoviram slavu. I onda kada sam došla na turneju, moji obožavatelji su bili - još su slinili I nisu mogli, bili su bijesni. Nisu mogli dočekati da otpjevam nove pjesme i u publici su se ponašali kao čudovišta. Pa sam nekoliko noći za redom jednostavno rekla - vi mala čudovišta. I sada stoje u publici svaku večer i plešu i druže u zraku svoje čudovišne ruke.

Postala si glavna među, kako to zoveš, svim frikovima. Možeš li to objasniti?
Još od djetinjstva u školi, jako dugo, uvijek sam se osjećala kao nakaza. Nisam imala mnogo prijatelja u školi. Imala sam nekoliko bliskih prijatelja. Nisam bila popularna cura. I svaki dan su mi se rugali i nisam se mogla osloniti na nikoga i nisam se željela odijevati kao ostali i voljela sam različite stvari. I više sam bila povezana s muškarcima, nego sa ženama.

I osjećala sam se kao nakaza, nisam imala kamo ići. Pa sam pretpostavila, kroz glazbu I nastupe koje sam imala- da je odjeća koju nosim, isto kao I baza obožavatelja koja je počela rasti, das mo svi velika grupa neprilagođenih okupljenih na jednom mjestu da bi oslobodili sami sebe. Oni vole glazbu I vole ono što Gagina kuća stvara, zato jer ima osjećaj za individualnost, osjećaj slobode I osjećaj nesklada sa vladajućim pravilima.

Rekla si da je pjesma Poker face sa albuma "The Fame" o tvojoj biseksualnosti. Pa, kako se nosiš s time?
Nosim se s tim skroz dobro. Tražim ljubav isto kao i svi drugi.

Želiš li imati djecu?
Naravno, jednog dana. Iako moja utroba nema još potrebu za djetetom. Jako sam daleko od tog dana. I bojim se da će to uništiti moju kreativnost.