Hrvatski ribari spremni su kontrolirati, zaštititi i loviti u dijelu Jadranskog mora koje je Vlada zakonom proglasila Zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom. Miro Kučić, predsjednik Grupacije ribarstva, marikulture i riboprerade pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i član Povjerenstva za praćenje primjene ZERP-a, objašnjava na koji način i s postojećom morskom flotom možemo kontrolirati ZERP te pod kojim bi uvjetima dopustili Talijanima da love u pojasu.

Slovenci i Talijani osporavaju naše pravo na ZERP i pokušavaju sve napraviti u EU da situaciju u Jadranu okrenu u svoju korist. Problem ZERP-a i u Hrvatskoj je otvorio brojna pitanja. Jedno od najvažnijih je možemo li mi uopće kontrolirati i štititi svoj dio mora te može li nas Europa natjerati da promijenimo Zakon o aktiviranju ZERP-a?

To je tehnički neprovedivo, jer se radi o zakonu. Mi smo imali povjerenstvo za praćenje primjerne ZERP-a i da ništa nismo uspjeli nego donijeti Zakon o obalnoj straži - puno smo učinili. Druga stvar koja se sad ponovno provlači, jest nekakva poluistina ili neistina da Hrvatska sa svojom ratnom mornaricom i skromnom policijskom flotom nije u stanju kontrolirati prostor ZERP-a. Danas radarom možete označiti svaki brod koji iz Italije ide prema ovamo i riješiti stvar s par brodova. Drugo, nema razloga da svaki ribarski brod ne bude u pričuvnom sastavu Obalne straže kako je riješeno u mnogim zemljama. Neće na njima biti topovi, ali se s njih može dojaviti policiji o upadu. Do toga ne bi ni trebalo doći jer ZERP nije nekakav nevidljivi zid koji će poništiti godinama stvarane odnose između hrvatskih i talijanskih ribara i asocijacija. Ali moramo naučiti da poštujemo vlastite resurse.

Ribarski brodovi mogu biti pričuvni sastav Obalne stražeNema razloga da svaki ribarski brod ne bude u pričuvnom sastavu Obalne straže. Neće na njima biti topovi, ali se s njih može dojaviti policiji o upadu, kaže Miro Kučić.
Talijani u ZERP-u godišnje izlove 250-300 milijuna eura ribe. Mi cijenimo naše i ako tu netko želi loviti, a Italija ima oko 20 tisuća ribara, neka plati odštetu, kaže Kučić.

 Koliko vrijedi taj resurs?

- Vrijedi sigurno 250-300 milijuna eura koliko oni godišnje izvade iz mora. Moj savjet predsjedniku vlade je da bi najelegantniji način bio dogovor o cijeni ulova ribe u hrvatskom prostoru ZERP-a. Dobra pravila ponašanja, kada se radi o pregovorima o vlastitim resursima, jesu da o njima pregovaraš za svojim stolom. Da s jedne strane stojiš ti, a s druge strane EU, a ne Slovenija i Italija. Kad s EU riješimo pitanje jesmo li sa ZERP-om počinili grijeh, a nismo sigurno, onda možemo razgovarati sa stručnjacima za ribarstvo, ekologiju, more i podmorje iz Italije i Slovenije.

Europska unija već se izjasnila da je ZERP problem.

- Može ona govoriti što hoće, a može i blokirati. Mi ne inzistiramo na ZERP-u kao granici, već na onome što je naše, i ako tu netko želi loviti - a Italija ima preko 20 tisuća ribara - onda ona taj socijalni problem kao osma sila svijeta može vrlo lako, elegantno i jednostavno riješiti plaćanjem odštete. Ne tražimo ni klasični postotak koncesije od 30 posto. Spremni smo i na maksimalni popust, ali ne možemo rasprodavati svoje prirodno bogatstvo.

O kojoj količini ribe se radi?

- Čovjek broj dva u talijanskom sektoru ribarstva, Scarpa, izjavio je kako je proglašenjem hrvatskog ZERP-a dovedena u pitanje egzistencija 800 brodova. Minimum ekonomske rentabilnosti broda koćara je 50 tona ulova godišnje. Taj minimum pomnožite s minimalnom cijenom ribe u Italiji, a to je 6 eura. Na 800 brodova, to je 250-300 milijuna eura godišnje. To su Scarpine riječi. A sad izračunajte koliko je to novca od nezavisnosti Hrvatske do danas. Otprilike četiri milijarde eura ili dvije Dalmatine.