Nekoliko je stalnih tema u bogatom opusu dubrovačke umjetnice, akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann, od mrtvih priroda, osobito motiv s vazom, preko kompleksnog sakralnog opusa, vrlo dojmljiv niz anđela i naravno muka Isusa Krista do niza fascinantnih krajobraza, najčešće u ulju i akrilu na platnu srednjeg formata.

Pogled iz atelijera, put koji se nesigurno probija kroz raznovrsno raslinje do obale, more se plavi u daljini i poziva promatrača da mu se što prije pridruži, prostor je osvijetljen, oblaci ga ne natkriljuju.

Jedinstven put izlaza, tajanstven, čaroban, upotrebljiv samo jednom, put na kome nema osvrtanja, mora se ići samo ravno, do kraja, do mora, je li more ključ ovoga puta?

Nema što, put prepun simbolike a u stvari je možda samo trag rijetkih ljudskih prolazaka prema novom, nepoznatom, udaljenom.

Niz uspješnih slika u zasebnom ciklusu ove vrijedne i odane slikarstvu umjetnice s metafizičkim motivom, koga možemo doživjeti na razne načine i u raznim prigodama.

No, on je tu, ispred nas, otkriven ili skriven u svojoj jednostavnosti ili složenosti, istodobno i stvaran i nestvaran, razumljiv i nejasan, put ozmeđu raslinja koji vodi prema moru, uvijek vodi prema mora.