Dva djela ukradena u Švicarskoj u jednoj od najvećih krađa umjetnina, pronađena su u jednom napuštenom automobilu. Djela Vincenta Van Gogha i Claudea Moneta bila su među četiri slike vrijedne 160 milijuna dolara, ukradene iz kolekcije Emil Buehrle u Zürichu. Inače, spektakularna krađa dogodila se prošlog tjedna. Slike su u dobrom stanju, a preostale dvije, djela Degasa i Cezannea, još nisu pronađene. Tako se postavlja pitanje kako su lopovi uspjeli izvesti tu krađu te hoće li biti uhvaćeni?

No, postoji jedno fundamentalno pitanje: Zašto ljudi uopće kradu umjetnine? Radi se o vrlo teškom poslu, a djela je kasnije gotovo nemoguće prodati. Jedan od glavnih faktora u određivanju cijene umjetnina na otvorenom tržištu, prema riječima Roberta Wittmana koji radi u FBI-u, jest podrijetlo ili potvrda o vlasništvu. Ono što kradljivci rijetko prepoznaju jest da djela, kad jednom budu ukradena iz muzeja, nemaju podrijetlo.

- Zasigurno se ne radi o slučajnosti, kada primjerice 13 ukradenih slika iz bostonskog muzeja Isabelle Stewart Gardner 1990. godine, među kojima djela Rembrandta i Vermeera, nikada nije prodano - rekao je Wittman.

Djela bez podrijetlaOno što kradljivci rijetko prepoznaju jest da djela, kad jednom budu ukradena iz muzeja, nemaju podrijetlo. Ponekad se jako teško riješiti ukradenih djela. Postavlja se pitanje zašto se lopovi ne drže pljački banaka i dragulja? Najpopularnije objašnjenje je da su ih unajmili sumnjivi ljudi koji žele te umjetnine samo za sebe. Unatoč svemu, krađa umjetnina u velikom je porastu. U posljednjih nekoliko godina dogodilo se barem pet velikih pljački od Francuske do Brazila. Možda se krađa umjetnina održala ne zbog osobnog prestiža ili novčane dobiti, već zbog osjećaja kulturalne čežnje. Kada su jednom pitali britanskog planinara Georgea Leigha Malloryja zašto se želi popeti na Mount Everest, izjavio je: ‘Zato što je tamo’.

Možda i zbog toga ljudi kradu umjetnine. Društvo je kroz povijest pokazivalo poštovanje prema umjetnosti, izlažući djela i izdvajujući velike svote novca za njih.
Usprkos svim rizicima, kradljivci umjetnina mogu biti vođeni činjenicom da je umjetnost dostupna. To objašnjenje doduše ne opravdava sve one krađe koje su se dogodile u posljednje vrijeme, ali pokazuje zašto su kradljivci umjetnina uvijek bili i bit će među nama.